VI Zimska skupština OCSI

VI Zimska skupština OCSI

U Podgorici je 27.decembra po šesti put održana Zimska skupština Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu.

Uskoro konsultacije za srednjoškolce i studente

Uskoro konsultacije za srednjoškolce i studente

U susret Zimskoj skupštini OCSI ostaje dosljedna svojoj tradiciji organizovanja konsultacija za srednjoškolce i studente. Događaj je otvorenog karaktera, namijenjen studentima i srednjoškolcima u Crnoj Gori koji planiraju da nastave školovanje u inostranstvu. Učesnicima ce biti pružena prilika da čuju iskustva svojih kolega o studiranju u inostranstvu i da aktivno učestvuju,...

Otvorene prijave za CERN-ovu ljetnju školu!

Otvorene prijave za CERN-ovu ljetnju školu!

Ministarstvo nauke otvorilo je konkurs za atraktivne studentske stipendije u vodećoj svjetskoj laboratoriji - CERN-u. Program se naziva „Studentska ljetnja škola CERN 2019“. Ovo su naročito dobre vijesti za CSI populaciju jer ove godine i crnogorski studenti koji su na studijama u inostranstvu mogu da apliciraju za CERN-ovu ljetnju školu!...

Utorak sa nas sa novim Izvršnim direktorom OCSI!

Utorak sa nas sa novim Izvršnim direktorom OCSI!

Predstavljamo vam novog stipendistu fondacije Vizin i Izvršnog direktora Upravnog odbora OCSI - Aleksandra Vučinića! Aleksandar je do sada obavljao funkciju Predsjednika Skupštine, a o njegovim iskustvima sa studiranja u inostranstvu, njegovoj motivaciji, članstvu u Upravnom Odboru, čitajte u nastavku!

Uspješno završen projekat

Uspješno završen projekat "Utorak za nas"

Završen je  pohod na koji smo krenuli u februaru - nezavisni projekat “Utorak za nas”. U ovih devet mjeseci, imali ste prilike da čitate iskustva crnogorskih studenata koji žive i uče negdje u inostranstvu i onih koji su svoje studije u inostranstvu završili i nastavili da se grade u različitim...

32702624 1499786860126866 8314295573901475840 n

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Studiranje sam započeo na Fakultetu tehničkih nauka na Univerzitetu u Novom Sadu, odsjek Arhitektura i urbanizam, gdje sam i studirao do finalne - četvrte godine. Uzevši u obzir da je Kancelarija za mobilnost našeg fakulteta prilično povezana sa brojnim evropskim i drugim univerzitetima, pružila mi se prilika da studiranje nastavim u inostranstvu.

Zašto baš Letonija i zašto baš arhitektura?

Odabrao sam Letoniju, pored brojnih drugih opcija jer mi je bila želja da upoznam kulture Baltika i srušim, kako sebi, tako i drugima, brojne stereotipe koji važe za Istočni blok.

Da li je Letonija opravdala tvoja očekivanja? 

Ovdašnji arhitektonski fakultet je sjajan - nudi sve što budućim inženjerima treba, i mnogo više od toga. Letonija je značajno premašila moja očekivanja, zbog visokog stepena kulture, osjećaja tradicionalnosti ali i modernih načela, i stvarno predivnih mjesta za vidjeti.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?

Što se tiče izazova u mom studiranju ovdje, izazovi su mahom bili vezani za period pred odlazak: gdje ću se smjestiti, hoću li se okružiti kvalitetnim ljudima, kako ću sa novcem i slično. Sve je to iščezlo unutar prvih mjesec dana, jer se sve i više nego poklopilo, zato što iza svake razmjene stoji tim od desetina ljudi koji brinu za sve. 

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Par stvari koje su me motivisale jesu prethodna iskustva na brojnim trening kursevima i kampovima koje sam pohađao kroz moje srednjoškolske dane, susreti sa bezbroj ljudi iz različitih krajeva sa kojima održavam sjajna prijateljstva. Glavni cilj koji me je naveo da idem vani jeste samonadogradnja i glad da sjutra postanem jak u svojoj struci i da mogu da se suočim sa svime što mi predstoji.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

U slobodno vrijeme se trudim da čitam i crtam što je više moguće, ali najviše volim da putujem - kako mi se to nije dalo pri studijama na našim prostorima, sada koristim svaku priliku.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Ukoliko budem prepoznat u svojoj zemlji kao sposoban kadar za buduće graditeljske izazove, biću rad da svako svoje iskustvo i zapamćenu zgradu prelijem na papir i stvorim nešto što će koristiti nama kao narodu. 

Koji je tvoj sljedeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Sljedeći korak bi bile master studije, a možda i doktorske, na nekoj sljedećoj, još daljoj destinaciji. Ukoliko do toga dođe, biću rad da ponovo podijelim nova iskustva s vama. Sebe u daljoj budućnosti vidim sretnog, ne znam pod čijim nebom, jer se bavim onim što zaista volim.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Skoro sam se počeo preispitivati oko svojih budućih planova, a onda mi je neko blizak rekao da je "uspješan onaj ko uspije da proklija tamo gdje je posijan". Vjerujem da ću uspjeti u Crnoj Gori, baš zato što sam sad ovdje gdje jesam. 

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Besmisleno je pisati ovoliko koliko sam ja pisao, a ako si stigao da pročitaš do ovdje, jedino što mogu da ti poručim je da ne čitaš više, nego da odeš u najbližu Službu za mobilnost, spakuješ se i otisneš se vani. Probaj, jer je ovo iskustvo za sve dane.

Sofija Bojic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Srednju školu sam završila u Gimnaziji “Slobodan Škerović”, u Podgorici. Nakon toga izabrala sam studije psihologije (Scienze e Tecniche Psicologiche) na Univerzitetu “Aldo Moro” u Bariju gdje trenutno pohađam treću godinu.

Zašto baš Italija i zašto baš psihologija?

Italiju sam uvijek smatrala jednom od najljepših zemalja i još od malih nogu maštala o životu u njoj. Često sam je posjećivala turistički ali nisam očekivala da ću ovako rano ostvariti svoj san. Ideju da upišem psihologiju dobila sam u srednjoj školi i odmah sam počela da tražim stipendije koje bi mi omogućile studiranje u Italiji, budući da u Crnoj Gori nisam imala mogućnost da izučavam grane psihologije koje me interesuju.

Da li je Italija opravdala tvoja očekivanja?

U potpunosti. Savršeno mi odgovara italijanski obrazovni sistem, a mentalitet ljudi i način života se ne razlikuju mnogo od našeg. O tome dovoljno govori moja odluka da master studije nastavim upravo u Italiji.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Iako je usavršavanje italijanskog jezika bio jedan od glavnih motiva koji su me naveli da započnem studije u Italiji, ujedno je to predstavljalo i najveći izazov. Studijski program koji sam izabrala je u potpunosti na italijanskom jeziku tako da sam prvim ispitima posvetila mnogo vremena. U početku mi je sve izgledalo nemoguće, ali kada sam nakon par mjeseci savladala jezik, ispostavilo se da sam brinula bez razloga.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Prije svega podrška moje porodice, koja je bodrila moj svaki korak, a onda i želja za znanjem.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Mada ga nemam previše, trudim se da slobodno vrijeme ispunim putovanjima. Voljela bih da obiđem što veći dio Italije, čiji je svaki grad poseban na svoj način.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Nadam se da ću jednog dana uspjeti da doprinesem razvoju psihologije u Crnoj Gori, koristeći tehnike i znanje stečeno u inostranstvu. Voljela bih da omogućim mladima da izučavaju grane psihologije koje za sada u Crnoj Gori nisu razvijene.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Sofija: Studije ću definitivno nastaviti u Italiji. Nadam se na sjeveru gdje bih imala mnogo više mogućnosti. Za sad nemam jasan plan za budućnost, već ću o njoj razmišljati kada za to dođe vrijeme.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Jednog dana ću se sigurno vratiti ali ne znam kada će to biti. Sigurna sam da ću prihvatiti svaku dobru priliku nezavisno od geografske lokacije.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Prije svega, da sve zavisi od njih, da se potrude da ostvare svoje želje umjesto da čekaju da im se prilika za to sama ukaže. Studiranje u inostranstvu je divan način za sticanje novih znanja i za upoznavanje novih kultura, te sam sigurna da se nikad neću pokajati što sam napravila taj korak.

TIjana Minic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Nakon što sam u srednjoj školi dobila priliku da godinu dana provedem u Americi, u meni se probudila želja za studiranjem vani. Shodno prilikama, osnovne studije sam završila u Crnoj Gori i samim tim stekla osnove Ekonomije na svom maternjem jeziku. Kako je i sama želja za studijama vani ostala, tako se kroz program stipendiranja i ostvarila, pa sam trenutno u Njemačkoj na master studijama iz oblasti Međunarodne ekonomije i menandžmenta. 

Zašto baš Njemačka i zašto baš taj studijski program?

Uh... teško pitanje, a teška je bila i odluka. Njemačka je preovladala prvenstveno zbog jezika, koji mi je sam po sebi predstavljao izazov. 
Nakon dosta vremena provedenog promišljajući, odlučila sam se za Njemačku iz sljedećih razloga: 
1. Program koji se nudi sklop je teorijskog i praktičnog, uvodi u obje sfere ekonomije i na kraju krajeva, nudi mogućnost izbora fokusa, shodno osobnim preferencijama.
2. Kvalitet obrazovanja je na mnogo višem nivou u odnosu na ostale ponuđene zemlje u okviru stipendijskog programa.
3. Njemački jezik je, pored engleskog i francuskog, najznačajniji jezik u Evropskoj Uniji, samim tim je pravo bogatstvo poznavati ga.

Da li je Njemačka opravdala tvoja očekivanja? 

Kada su u pitanju studije i prilike za buduće usavršavanje definitivno jeste. Najinteresantnije je što su kod njih studenti "zaštićena vrsta" i stvarno im se nude prilike i povlastice na svakom koraku. 

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Izazovi... Ući u avion na našem aerodromu i iz njega izaći, na tlo Njemačke! 
Mislim da u prva tri mjeseca, svaki korak predstavlja izazov. Istina je kada kažu da se čovjek najprije mora psihički pripremiti na takve promjene. Najteže je prihvatiti potpuno drugi tempo i način života, jer čak i najmanji problem na početku izgleda veliko. Meni lično, najteže je pao proces navikavanja na njemačku kulturu - mnogo “hladniju” od naše. Na početku, ljudi nisu toliko otvoreni za komunikaciju i većinom se kreću kroz svoje zatvorene krugove. Trebalo mi je vremena da naviknem da kod njih nema "chit-chat" konverzacija i da se prijateljstva stvaraju tek kada vas prilike na to navedu (zajednički projekti, zajedničke sportske aktivnosti, itd.). 
Što se tiče rješenja - vremenom sam se privikla i prihvatila kulturu, ali i povezala sa mnogo internacionalnih studenata, koji sada čine moj krug prijatelja.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Opstati! 
Hvatati prilike i dokazati da vještine koje se steknu u Crnoj Gori mogu samo biti prednost u inostranstvu. Takođe, težnja za konstantim usavršavanjem i otvaranjem nekih novih horizonata. 

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja? 

Plešem! Muzika i ples su nešto što me uvijek inspiriše i oraspoloži. Samim tim, od starta idem na časove Salse i pratim razne Salsa žurke koje se organizuju u mom gradu. Savršen sedativ nakon napornog dana. 

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem? 

Stava sam, da ako Crnoj Gori išta nedostaje – to je pojam uređenosti i organizacije. A to je upravo ono na šta vas Njemačka najviše navikne. Sve ima svoj red i svoju određenu proceduru. Samim tim, voljela bih kada bih makar malim dijelom tu uređenost i organizaciju mogla podijeliti sa crnogorskim sistemom. Takođe, svijest o tome da se o stvarima može argumentovano diskutovati, a da diskusija ne rezultira nezadovoljstvom obje strane.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti? 

Sledeći korak - magistrirati! 
U dalekoj budućnosti sebe vidim srećnu i zadovoljnu poslom koji radim, nije važno na kojem kraju svijeta. 

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Kada bih impulsivno birala i odlučivala, da. Ipak, moj izbor se svodi na osnovu budućih poslovnih prilika - pa samim tim i povratak zavisi od toga. Ukoliko se ukaže dovoljno dobra prilika u Crnoj Gori, što da ne?!

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Tri savjeta:
1. Aplicirajte, aplicirajte, aplicirajte! Kuća vam nigdje neće pobjeći, uvijek možete nazad - a iskustvo koje steknete vani je neprocjenjivo. 
2. Prilike su svuda oko vas, bitno je samo dovoljno dobro se informisati.
3. Država i grad nisu toliko bitni, najbitniji je studijski program koji birate.

Kosta Cerovic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Srednju školu sam počeo u podgoričkoj Gimnaziji, a završio u mariborskoj, gdje sam pohađao program međunarodne mature (IB). Nakon toga sam upisao Medicinski fakultet u Ljubljani gdje trenutno završavam petu godinu.

Zašto baš Slovenija i zašto baš medicina?

Zašto Slovenija? 
Prvenstveno zato što sam tu završio srednju školu. Svidjeli su mi se način rada, odnos cijene (besplatne studije) i kvaliteta studija, mentalitet ljudi, kao i blizina Crnoj Gori.
Zašto medicina? 
Kad sam imao 4 godine, moja majka je imala operaciju na srcu. Doktori su tada spasili njen život, a moja misija je postala da im se ''odužim'' na neki način. 

Da li je Slovenija opravdala tvoja očekivanja? Da li se način života tamo u mnogome razlikuje od života u Crnoj Gori?

Mislim da će najbolji odgovor na ovo pitanje biti činjenica da je ovo već sedma godina koju provodim u Sloveniji (dvije godine u Mariboru, pet u Ljubljani). Ostala je još jedna godina, ali mislim da ćemo produžiti ''saradnju'' na još veći broj godina.
Razlikuje se, ali ne previše. Slovenačko društvo i država su uređeniji i smatram da bi bili veoma dobar model, koji bi naša država mogla da prati.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?

 Priznati sebi da ne živim više u Crnoj Gori, već u Sloveniji – a to sa sobom povlači više drugih pitanja i razmišljanja .
Ne znam kako tačno, ali sam znao da se to desilo kada sam prvi put rekao ''da idem za Crnu Goru'', a ''da se vraćam u Sloveniju'' (prije toga je bilo suprotno).

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Osjećaj svrhe tj. smislenosti toga što radim, porodica i prijatelji.

Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme, čime ispunjavaš svoje dane?

Medicinske prakse i kongresi, sport, vrijeme sa prijateljima, OCSI, izleti i putovanja, sviranje i slušanje muzike, knjige… Uglavnom sticanje novih iskustava na različite načine.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Kosta: To ćemo uskoro vidjeti. Volio bih da to bude razmjena znanja i kliničkih praksi i vještina između Slovenije i Crne Gore.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Moram priznati da ne pravim dugoročne planove, ali okvirni plan jeste završetak studija u Ljubljani, zatim pripravnički, a nakon toga najvjerovatnije slijedi jedna od specijalizacija sa područja hirurgije koju bih odradio takođe u Sloveniji.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Nakon završenog trenutnog stepena studija – ne. 
Ipak, smatram da bi bilo veoma lijepo ako bi se u budućnosti za to pružila prilika i adekvatni uslovi.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Da budu hrabri! Da ne dozvole da ih bilo ko pokuša ubijediti da (ne) studiraju u inostranstvu. To mora biti isključivo njihova odluka.
Crna Gora ima dobru saradnju sa velikim brojem zemalja, što uključuje veoma povoljne uslove studiranja i stipendija (od srednje škole, pa na dalje).

Maša Perišić

  

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Treći razred srednje škole završila  sam u Americi i tu sam shvatila da ću svoje dalje školovanje  sigurno nastaviti negdje u inostranstvu. Tako da sam se nakon završene podgoričke gimnazije "Slobodan Škerovic”, odlučila  na studije u inostranstvu i upisala internacionalnu ekonomiju na državnom Univerzitetu u Beču.

Zašto baš Beč i zašto baš taj fakultet?

Svoje prve korake napravila sam  upravo u Beču, tako da sam se uvijek  rado vraćala    turistički ovom gradu, a kada je došlo vrijeme da  odlučim gdje ću upisati fakultet, raspitala sam se kakve mogućnosti pruža Austrija i shvatila da je to upravo ono što sam i tražila .Volim da učim nove jezike, tako da su mi studije na njemačkom bile samo izazov, nikako prepreka. Što se tiče studijskog programa, svijet ekonomije pruža dijapazon mogućnosti kako u Crnoj Gori,tako i u Austriji, pa sam odlučila da se tu oprobam.Pošto studiram internacionalnu ekonomiju, morala sam naučiti još jedan jezik, tako da sam sada bogatija za dva svjetska jezika - njemački i španski.

Da li je Austrija opravdala tvoja očekivanja? 

Austrija je u potpunosti opravdala moja očekivanja.Jako mi se sviđa kultura i stil života, kao i činjenica da ova država pruža jako puno mogućnosti.Kako se u mnogo čemu razlikuje od naše Crne Gore, trebalo mi je vremena da se priviknem na novi način života i da prihvatim te razlike,                                ali sam se na kraju  uklopila i jako sam zadovoljna.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Najveći izazovi su mi definitivno bili jezička barijera i samostalan način života. Što se tiče jezika, godinu dana sam išla na kurs jer do tada njemački nisam znala.Iako sam tu prepreku uspijela prevazići, moram priznati da mi je na početku studija  strani jezik stvarao poteškoće.
A sa druge strane, taj samostalni život. Iako sam i sama silno željela da se osamostalim, kada sam došla u Beč susrela sam se sa mnogobrojnim obavezama koje sam morala uskladiti sa učenjem. Ali vremenom sam  ušla u neki svoj ritam, i shvatila da je uz dobru organizaciju sve moguće.

Tvoja najveća motivacija  na tom putu?

Moja najveća motivacija je svakako uspjeh koji me čeka na kraju tog puta, tako da sebe svakog dana motivišem i ohrabrujem time da će se sav trud i odricanje od nekih stvari isplatiti i da će rezultat  biti ono što sam željela od samog početka, a to je da ću uspjeti da nađem  svoje mjesto u Beču i opstanem u stranoj zemlji.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

U  slobodno vrijeme se bavim slikanjem i pravljenjem unikatnih predmeta. Osim u svijetu ekonomije, pokušavam da nađem svoje mjesto i u svijetu umjetnosti.Krajem prošle godine sam imala svoju prvu izložbu, a u međuvremenu sam se pojavljivala na raznoraznim marketima,gdje  te stvari  i prodajem.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Znanje i iskustvo koje sam stekla, sigurna sam, mogu pomoći mojoj zemlji. Ukoliko bih se odlučila na korak da se vratim u Crnu Goru, firmi u kojoj bih radila, mogla bih doprinijeti na sljedeći način - uvela bih ih u stanje pojedinih stvari u inostranstvu, i približila im određene mehanizme funkcionisanja na stranom tržištu.  Svakodnevnom interakcijom sa ljudima u Austriji, radim na promociji svoje zemlje, kako bi što više ljudi čulo za nju, tako da ja i na to gledam, kao na neku vrstu doprinosa svojoj zemlji.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Moj sljedeći korak jeste taj da završim školovanje, a sebe bih u dalekoj budućnosti voljela da vidim u poslu gdje bih mogla da.spojim svoje znanje iz ekonomije i svoju ljubav prema umjenosti.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Trenutno ne planiram da se vratim. Moja želja je da, za sad, ostanem u Austriji, ali Crna Gora je moja država i svaki put kada  mi obaveze to dozvole, rado idem nazad.Još uvijek je rano da kažem da li ću zauvijek ostati u Beču ili ne. Ne volim da pravim dugoročne planove.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Moja poruka svim mladim ljudima, koji imaju mogućnost da odu na studije u  inostranstvo, jeste da tu priliku ni u kom slučaju ne propuste.Smatram da je to jako lijepo iskustvo i da se mnogo šta moze naučiti. Nezavisno od toga da li nakon toga  žele da se vrate u Crnu Goru ili ne, mislim da im to znanje, stečeno van granica rodne zemlje, može biti od velike pomoći za dalji napredak.

7 Mirko Djurkovic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Osnovne i specijalističke studije  završio sam na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore a Master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (POGESTEI Master in European Integration Law).
Od 2010. do 2016.  godine sam radio kao asistent na Katedri za Međunarodno i evropsko pravo na Fakultetu pravnih nauka (UDG). Kao stipendista Ministarstva nauke (Stipendija izvrsnosti) u oktobru 2016. sam se preselio u Budimpeštu gdje sam na CEU pri Centru za etiku i pravo u biomedicini započeo istraživanje u oblasti upotrebe 3D štampača u biomedicini. Naziv istraživačkog projekta je "Legal and Ethical Aspects of 3D Printing (Bio-printing) of human tissues and organs for transplantation surgeries". Dok sam boravio na CEU dobio sam potvrdu da sam dobitnik stipendije Vlade Japana (MEXT stipendija) i da sam dobrodošao kao student istraživač na Kjušu Univerzitetu. Sada je već godinu dana kako sam u Japanu, a kako je prijava za LL.D. studije bila u decembru, odlučio sam da iskoristim priliku i da upišem još jedne LL.M. studije. Tako da sada radim na svojoj drugoj magistarskoj tezi. Prije par dana sam dobio informaciju da je prijava za LL.D. uspjela i da je stipendija produžena za još 3 godine.

Zašto baš Japan i zašto baš taj fakultet?

O Japanu sam maštao još kao dijete. Naravno tada nisam imao predstavu šta ću raditi i čime ću se baviti kada odrastem, ali valjda pod uticajem različitih saznanja o Japanu moja fasciniranost ovom zemljom nikada nije prestala. Prije par godina, CANU je na jednoj od svojih tribina ugostila prof. Tošijuki Konoa. U neformalnom razgovoru ,nakon njegovog predavanja pozvao me je da se prijavim na njihov istraživački program i preporučio mi je MEXT. Čekao sam par godina od tada da dobro promislim šta želim da radim i koji će biti fokus mog istraživanja. Kada radite kao asistent često ste zatrpani poslovima i temama koje vas lično ne zanimaju ali ste svjesni da je to dio posla kojeg ste se prihvatili pa onda često lamentirate među temama koje u tom trenutku djeluju zanimljivo. Nažalost, većina tema u društvenim naukama koje postaju interesantne u Crnoj Gori ili okruženju su već ispričana priča u naučno razvijenijim sredinama. Bio sam siguran u jednu stvar, a to je da nipošto ne želim da pišem i prepričavam standardne teme bilo javnog ili privatnog prava. Ako već želim doktorat, to onda treba da bude u nečemu što nije istraženo. Time je zadatak i teži ali kako se ne plašim izazova znao sam da je i odluka da nakon Budimpešte pređem u Fukuoku ispravna.

Da li je Japan opravdao tvoja očekivanja? 

Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti. Zašto? Imao sam priliku da posjetim  veliki broj zemalja, i svaka je ostavila poseban utisak na mene. A Japan je zaista  znatno drugačiji opa su i utisci pomiješani. Treba biti mentalno spreman za izazov ovog tipa. Nisam siguran da sam prije godinu dana u potpunosti razumio šta znači preseliti se u Japan. Japan je zemlja beskrajne ljubaznosti prema strancima, a istovremeno velike otuđenosti pojedinca u društvu. Sve što smo ikad vidjeli ili čuli o Japanu treba prihvatiti sa izvjesnom dozom rezerve. Japan jeste tehnološki napredna zemlja ali i dalje jako vezana za svoja tradicionalna poimanja uloga u društvu. Stroga pravila ponašanja, ophođenja prema starijima i prema drugome u meni su često izazivala i divljenje i osudu. Ovo drugo, jer često takvo ponašanje uzrokuje velikom nepravdom. Tako da još uvijek nemam odgovor na ovo pitanje. Jedno je sigurno, Japan vas nikad ne može iznevjeriti. Svakog dana naučite nešto novo.

A što se škole tiče u tom segmentu moja očekivanja su potpuno opravdana, Kyushu Univerzitet je nacionalni univerzitet koji je na 5. mjestu u Japanu sa imenima profesora koji su ostavili veliki uticaj u nauci kao što je Morita Sensei koji je otkrio 113. element Nihonijum. Veliki broj programa na engleskom jeziku je značio i veći broj predavača iz SAD i EU. Istraživačke teme i akademska sredina su na zavidnom nivou. Trenutno je univezitet raspoređen u 6 kampusa a od septembra će gotovo svi biti preseljeni u najmoderniji kampus u Japanu, Ito kampus. Prije dolaska u Japan čitao sam o tome koliko studenti uče i čitaju i kako je potpuno normalno da zaspete na času i da vas niko ne uznemirava, pa čak i na poslu. Definitivno, djeca su programirana da čitaju i rade svakodnevno.  Toliko da je često nemoguće naći mjesto u biblioteci.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?

Uvijek i svuda  - administracija i birokratija. Iako mnogi vjeruju da u Japanu sve ide glatko jer -roboti su tu da nam pomognu, to nije slučaj. Administrativne procedure su jako komplikovane i vrlo proste stvari kao npr. otvaranja žiro računa, prijava za kreditnu ili debitnu karticu, kupovina telefona i sim kartice može da traje satima (nekim mojim prijateljima je trebalo par mjeseci da regulišu kupovinu sim kartice). Ponekad mi se čini da je univerzalno pravilo “zašto  jednostvano kad sve može komplikovano” važi svugdje pa i u Japanu.

Tvoja najveća motivacija  na tom putu?

Najveća motivacija je činjenica da sam pronašao temu u kojoj uživam ali i istovremeno činjenica da zbog neistraženosti teme pravac u kome idem ne diktira niko drugi osim mene, naravno, uz budno oko mentora kako bih ostao na putu koji sam izaberem.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Možda će zvučati kao kliše, ali definitvno putovanja. Gledajući kartu svijeta mi nemamo takav osjećaj, ali je Japan velika zemlja. Kada uporedite, Japan je dužina leta od Španije do Švedske, tako da je veliki broj mjesta koje treba posjetiti. Osim toga pokušavam da savladam japanski, što je samo po sebi izazov. Suprotno mojim očekivanjima, japanci vrlo rijetko govore engleski, tako da je za život ovdje potrebno učiti japanski. Osnovno sporazumijevanje se brzo usvoji, međutim učenje kandžija (simbola)  je zaista naporno.

Osim toga obilazak galerija i muzeja i vrlo često boravak u parkovima je sasvim dovoljan da ispunite svoj dan u Japanu. Parkovi su dizajnirani tako da svakog mjeseca postoji razlog za piknik i uživanje sa prijateljima. Upravo smo imali 2 nedelje cvjetanja trešnji, a to znači da je u tom period apsolutno sve bilo podređeno trešnjinom cvijetu. Od slanih jela do slatkiša.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

U ovom trenutku bih najviše volio kad bi moja zemlja znala da cijeni ne moje znanje nego znanje bilo koga od nas koji su našli put obrazovanja van okvira u kojima smo rasli. Ali valjda je potrebno vrijeme da se i to desi. Pravo novih tehnologija je već neko vrijeme izuzetno važno ali ja ne vidim da je ijedan fakultet u Crnoj Gori riješio da napravi reformu svojih jako rigidnih i starih okvira za obrazovanje pravnika i uključi ovaj kurs ali i mnoge druge. Još uvijek je način izučavanja prava kao i način provjere znanja vrlo suprotan svjetskim trendovima, pa nije ni čudo što često studenti nisu spremni da se suoče sa radnim zadacima nakon sticanja diplome. Bojim se da za koju godinu naši pravnici neće moći adekvatno da odgovore na zahtjeve evropskog i svjetskog tržišta. Od 2000-2010 najveće svjetske kompanije su bile one koje proizvode gorivo, od 2010-2020 tržištem dominiraju kompanije novih tehnologija, vještačke inteligencije i kriptovaluta. Meni se čini da se malo ko time bavi u Crnoj Gori.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Za sad se fokusiram na veliki zadatak pisanja i rada. Ne pravim planove za daleku budućnost ali bih volio da ostanem u akademiji. Imao sam priliku da radim kao konsultant što je vrlo lijep posao u kombinaciji sa radom na univerzitetu.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Nakon završenog doktorata ću vjerovatno odmah raditi na nekom post-doc programu. Crna Gora je uvijek opcija i uvijek prisutna ali to sve zavisi od prilika koje se otvore sa stečenim znanjima, kontaktima itd.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Najbolja stvar koju mogu da urade za sebe je da izađu iz svoje zone udobnosti i upoznaju sebe. Iako su procedure duge i nekad naporne, da ne odustaju. Jedan od mojih omiljenih pisaca, Mark Tven je rekao “Za dvadeset godina, bićete više razočarani stvarima koje niste učinili nego stvarima koje jeste.” Ja ne bih propuštao prilike koje se otvaraju iz godine u godinu.


  1. Feed
  2. Video
  3. Audio
Southampton postgraduates seize victory in a challenging Association of Project Management contest Southapmton Business School (27/03/17) 
 
Marija Đurđevac studira u Izmiru: Preko kursa turskog jezika do stipendije MNE Magazin (21/03/17) 
 
Dena Dervanović - Lund, grad koji motiviše!  swedenabroad portal Ambasade Švedske, Beograd (03/03/17)
 
Kaj bo z zapuščenimi zapori v Mariboru? (Šta će biti sa zapuštenim zatvorima u Mariboru?) maribor24.si (03/03/17)
 
Povratak tradiciji je neminovan AntenaM (27/02/17)
 
Crnogorski studenti u inostranstvu neiskorišćeni potencijal AntenaM (20/02/17)
 
Istraživač - Nacionalne stipendije za izvrsnost. RTCG (29.12.2016)
 
Podgoričanin Balša Lubarda u Velsu: Istražuje povezanost nacionalizma sa ekološkom bezbjednošću MNE Magazin (27/10/16)
 
Izlaganje Filipa Radenovića: CNN Image Retrieval Learns from BoW: Unsupervised Fine-Tuning with Hard Examples (24/10/16) 
Link do članka
 
Crnogorski studenti u inostranstvu: Ne robujemo rokovima kao stranci, a opet postižemo sve Antena M (16/10/16)
 
Odliv mozgova: Odlaze li nam najbolji? Antena M (22/8/16)
 

„Ambasadori” - na stipendijama Portal Analitika
Link do članka

Organizovan prvi „Ambasade Crne Gore-Otvorena kuća" događaj Ministarstvo Vanjskih poslova
Link do članka

Diplomatsko-konzularna predstavništva „otvaraju vrata“ za studente Portal Analitika
Link do članka

Dan otvorenih vrata za studente u 11 crnogorskih ambasada “ za studente Portal Analitika
Link do članka

Prvi Montenegro Embassies - Open House događaj Portal Vijesti
Link do članka

Studenti se upoznaju sa ambasadama Portal CDM
Link do članka

5 do 5, OMSA, 24.12.2012, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 16.10.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.09.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 13.07.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.05.2013, Atlas TV

07
JUN
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Ana Music 
Link do audio snimka
25
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Milena Stankovic 
Link do audio snimka
17
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Bozidar Bukilic 
Link do audio snimka
29
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Luka Vukadinović 
Link do audio snimka
24
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Sanja Šćepanović 
Link do audio snimka
01
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Jelena Pečurica
Link do audio snimka
15
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Aleksandar Jaćimović
Link do audio snimka
08
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Marija Raspopović
Link do audio snimka