Otvorene prijave za CERN-ovu ljetnju školu!

Otvorene prijave za CERN-ovu ljetnju školu!

Ministarstvo nauke otvorilo je konkurs za atraktivne studentske stipendije u vodećoj svjetskoj laboratoriji - CERN-u. Program se naziva „Studentska ljetnja škola CERN 2019“. Ovo su naročito dobre vijesti za CSI populaciju jer ove godine i crnogorski studenti koji su na studijama u inostranstvu mogu da apliciraju za CERN-ovu ljetnju školu!...

Utorak sa nas sa novim Izvršnim direktorom OCSI!

Utorak sa nas sa novim Izvršnim direktorom OCSI!

Predstavljamo vam novog stipendistu fondacije Vizin i Izvršnog direktora Upravnog odbora OCSI - Aleksandra Vučinića! Aleksandar je do sada obavljao funkciju Predsjednika Skupštine, a o njegovim iskustvima sa studiranja u inostranstvu, njegovoj motivaciji, članstvu u Upravnom Odboru, čitajte u nastavku!

Uspješno završen projekat

Uspješno završen projekat "Utorak za nas"

Završen je  pohod na koji smo krenuli u februaru - nezavisni projekat “Utorak za nas”. U ovih devet mjeseci, imali ste prilike da čitate iskustva crnogorskih studenata koji žive i uče negdje u inostranstvu i onih koji su svoje studije u inostranstvu završili i nastavili da se grade u različitim...

MEOH 2018

MEOH 2018

OCSI je u saradnji sa Upravom za Dijasporu Ministarstva Vanjskih Poslova po šesti put okupila crnogorske studente u diplomatsko-konzularnim predstavništvima širom svijeta.

Utorak za nas / Tina Kuzman, Crna Gora

Utorak za nas / Tina Kuzman, Crna Gora

Opiši tok dosadašnjeg školovanja. Tina: Osnovnu školu i gimnaziju sam završila u Podgorici. Osnovne studije takođe u Podgorici na univerzitetu Mediteran, fakultet vizuelnih umjetnosti, smjer audio-vizuelna produkcija. Specijalističku godinu sam provela u Londonu, Queen Mary University of London- Humanities and Social Sciences. Trenutno sam na magistarskim studijama produkcije u Podgorici...

TIjana Minic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Nakon što sam u srednjoj školi dobila priliku da godinu dana provedem u Americi, u meni se probudila želja za studiranjem vani. Shodno prilikama, osnovne studije sam završila u Crnoj Gori i samim tim stekla osnove Ekonomije na svom maternjem jeziku. Kako je i sama želja za studijama vani ostala, tako se kroz program stipendiranja i ostvarila, pa sam trenutno u Njemačkoj na master studijama iz oblasti Međunarodne ekonomije i menandžmenta. 

Zašto baš Njemačka i zašto baš taj studijski program?

Uh... teško pitanje, a teška je bila i odluka. Njemačka je preovladala prvenstveno zbog jezika, koji mi je sam po sebi predstavljao izazov. 
Nakon dosta vremena provedenog promišljajući, odlučila sam se za Njemačku iz sljedećih razloga: 
1. Program koji se nudi sklop je teorijskog i praktičnog, uvodi u obje sfere ekonomije i na kraju krajeva, nudi mogućnost izbora fokusa, shodno osobnim preferencijama.
2. Kvalitet obrazovanja je na mnogo višem nivou u odnosu na ostale ponuđene zemlje u okviru stipendijskog programa.
3. Njemački jezik je, pored engleskog i francuskog, najznačajniji jezik u Evropskoj Uniji, samim tim je pravo bogatstvo poznavati ga.

Da li je Njemačka opravdala tvoja očekivanja? 

Kada su u pitanju studije i prilike za buduće usavršavanje definitivno jeste. Najinteresantnije je što su kod njih studenti "zaštićena vrsta" i stvarno im se nude prilike i povlastice na svakom koraku. 

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Izazovi... Ući u avion na našem aerodromu i iz njega izaći, na tlo Njemačke! 
Mislim da u prva tri mjeseca, svaki korak predstavlja izazov. Istina je kada kažu da se čovjek najprije mora psihički pripremiti na takve promjene. Najteže je prihvatiti potpuno drugi tempo i način života, jer čak i najmanji problem na početku izgleda veliko. Meni lično, najteže je pao proces navikavanja na njemačku kulturu - mnogo “hladniju” od naše. Na početku, ljudi nisu toliko otvoreni za komunikaciju i većinom se kreću kroz svoje zatvorene krugove. Trebalo mi je vremena da naviknem da kod njih nema "chit-chat" konverzacija i da se prijateljstva stvaraju tek kada vas prilike na to navedu (zajednički projekti, zajedničke sportske aktivnosti, itd.). 
Što se tiče rješenja - vremenom sam se privikla i prihvatila kulturu, ali i povezala sa mnogo internacionalnih studenata, koji sada čine moj krug prijatelja.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Opstati! 
Hvatati prilike i dokazati da vještine koje se steknu u Crnoj Gori mogu samo biti prednost u inostranstvu. Takođe, težnja za konstantim usavršavanjem i otvaranjem nekih novih horizonata. 

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja? 

Plešem! Muzika i ples su nešto što me uvijek inspiriše i oraspoloži. Samim tim, od starta idem na časove Salse i pratim razne Salsa žurke koje se organizuju u mom gradu. Savršen sedativ nakon napornog dana. 

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem? 

Stava sam, da ako Crnoj Gori išta nedostaje – to je pojam uređenosti i organizacije. A to je upravo ono na šta vas Njemačka najviše navikne. Sve ima svoj red i svoju određenu proceduru. Samim tim, voljela bih kada bih makar malim dijelom tu uređenost i organizaciju mogla podijeliti sa crnogorskim sistemom. Takođe, svijest o tome da se o stvarima može argumentovano diskutovati, a da diskusija ne rezultira nezadovoljstvom obje strane.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti? 

Sledeći korak - magistrirati! 
U dalekoj budućnosti sebe vidim srećnu i zadovoljnu poslom koji radim, nije važno na kojem kraju svijeta. 

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Kada bih impulsivno birala i odlučivala, da. Ipak, moj izbor se svodi na osnovu budućih poslovnih prilika - pa samim tim i povratak zavisi od toga. Ukoliko se ukaže dovoljno dobra prilika u Crnoj Gori, što da ne?!

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Tri savjeta:
1. Aplicirajte, aplicirajte, aplicirajte! Kuća vam nigdje neće pobjeći, uvijek možete nazad - a iskustvo koje steknete vani je neprocjenjivo. 
2. Prilike su svuda oko vas, bitno je samo dovoljno dobro se informisati.
3. Država i grad nisu toliko bitni, najbitniji je studijski program koji birate.

Kosta Cerovic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Srednju školu sam počeo u podgoričkoj Gimnaziji, a završio u mariborskoj, gdje sam pohađao program međunarodne mature (IB). Nakon toga sam upisao Medicinski fakultet u Ljubljani gdje trenutno završavam petu godinu.

Zašto baš Slovenija i zašto baš medicina?

Zašto Slovenija? 
Prvenstveno zato što sam tu završio srednju školu. Svidjeli su mi se način rada, odnos cijene (besplatne studije) i kvaliteta studija, mentalitet ljudi, kao i blizina Crnoj Gori.
Zašto medicina? 
Kad sam imao 4 godine, moja majka je imala operaciju na srcu. Doktori su tada spasili njen život, a moja misija je postala da im se ''odužim'' na neki način. 

Da li je Slovenija opravdala tvoja očekivanja? Da li se način života tamo u mnogome razlikuje od života u Crnoj Gori?

Mislim da će najbolji odgovor na ovo pitanje biti činjenica da je ovo već sedma godina koju provodim u Sloveniji (dvije godine u Mariboru, pet u Ljubljani). Ostala je još jedna godina, ali mislim da ćemo produžiti ''saradnju'' na još veći broj godina.
Razlikuje se, ali ne previše. Slovenačko društvo i država su uređeniji i smatram da bi bili veoma dobar model, koji bi naša država mogla da prati.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?

 Priznati sebi da ne živim više u Crnoj Gori, već u Sloveniji – a to sa sobom povlači više drugih pitanja i razmišljanja .
Ne znam kako tačno, ali sam znao da se to desilo kada sam prvi put rekao ''da idem za Crnu Goru'', a ''da se vraćam u Sloveniju'' (prije toga je bilo suprotno).

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Osjećaj svrhe tj. smislenosti toga što radim, porodica i prijatelji.

Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme, čime ispunjavaš svoje dane?

Medicinske prakse i kongresi, sport, vrijeme sa prijateljima, OCSI, izleti i putovanja, sviranje i slušanje muzike, knjige… Uglavnom sticanje novih iskustava na različite načine.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Kosta: To ćemo uskoro vidjeti. Volio bih da to bude razmjena znanja i kliničkih praksi i vještina između Slovenije i Crne Gore.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Moram priznati da ne pravim dugoročne planove, ali okvirni plan jeste završetak studija u Ljubljani, zatim pripravnički, a nakon toga najvjerovatnije slijedi jedna od specijalizacija sa područja hirurgije koju bih odradio takođe u Sloveniji.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Nakon završenog trenutnog stepena studija – ne. 
Ipak, smatram da bi bilo veoma lijepo ako bi se u budućnosti za to pružila prilika i adekvatni uslovi.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Da budu hrabri! Da ne dozvole da ih bilo ko pokuša ubijediti da (ne) studiraju u inostranstvu. To mora biti isključivo njihova odluka.
Crna Gora ima dobru saradnju sa velikim brojem zemalja, što uključuje veoma povoljne uslove studiranja i stipendija (od srednje škole, pa na dalje).

Maša Perišić

  

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Treći razred srednje škole završila  sam u Americi i tu sam shvatila da ću svoje dalje školovanje  sigurno nastaviti negdje u inostranstvu. Tako da sam se nakon završene podgoričke gimnazije "Slobodan Škerovic”, odlučila  na studije u inostranstvu i upisala internacionalnu ekonomiju na državnom Univerzitetu u Beču.

Zašto baš Beč i zašto baš taj fakultet?

Svoje prve korake napravila sam  upravo u Beču, tako da sam se uvijek  rado vraćala    turistički ovom gradu, a kada je došlo vrijeme da  odlučim gdje ću upisati fakultet, raspitala sam se kakve mogućnosti pruža Austrija i shvatila da je to upravo ono što sam i tražila .Volim da učim nove jezike, tako da su mi studije na njemačkom bile samo izazov, nikako prepreka. Što se tiče studijskog programa, svijet ekonomije pruža dijapazon mogućnosti kako u Crnoj Gori,tako i u Austriji, pa sam odlučila da se tu oprobam.Pošto studiram internacionalnu ekonomiju, morala sam naučiti još jedan jezik, tako da sam sada bogatija za dva svjetska jezika - njemački i španski.

Da li je Austrija opravdala tvoja očekivanja? 

Austrija je u potpunosti opravdala moja očekivanja.Jako mi se sviđa kultura i stil života, kao i činjenica da ova država pruža jako puno mogućnosti.Kako se u mnogo čemu razlikuje od naše Crne Gore, trebalo mi je vremena da se priviknem na novi način života i da prihvatim te razlike,                                ali sam se na kraju  uklopila i jako sam zadovoljna.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Najveći izazovi su mi definitivno bili jezička barijera i samostalan način života. Što se tiče jezika, godinu dana sam išla na kurs jer do tada njemački nisam znala.Iako sam tu prepreku uspijela prevazići, moram priznati da mi je na početku studija  strani jezik stvarao poteškoće.
A sa druge strane, taj samostalni život. Iako sam i sama silno željela da se osamostalim, kada sam došla u Beč susrela sam se sa mnogobrojnim obavezama koje sam morala uskladiti sa učenjem. Ali vremenom sam  ušla u neki svoj ritam, i shvatila da je uz dobru organizaciju sve moguće.

Tvoja najveća motivacija  na tom putu?

Moja najveća motivacija je svakako uspjeh koji me čeka na kraju tog puta, tako da sebe svakog dana motivišem i ohrabrujem time da će se sav trud i odricanje od nekih stvari isplatiti i da će rezultat  biti ono što sam željela od samog početka, a to je da ću uspjeti da nađem  svoje mjesto u Beču i opstanem u stranoj zemlji.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

U  slobodno vrijeme se bavim slikanjem i pravljenjem unikatnih predmeta. Osim u svijetu ekonomije, pokušavam da nađem svoje mjesto i u svijetu umjetnosti.Krajem prošle godine sam imala svoju prvu izložbu, a u međuvremenu sam se pojavljivala na raznoraznim marketima,gdje  te stvari  i prodajem.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Znanje i iskustvo koje sam stekla, sigurna sam, mogu pomoći mojoj zemlji. Ukoliko bih se odlučila na korak da se vratim u Crnu Goru, firmi u kojoj bih radila, mogla bih doprinijeti na sljedeći način - uvela bih ih u stanje pojedinih stvari u inostranstvu, i približila im određene mehanizme funkcionisanja na stranom tržištu.  Svakodnevnom interakcijom sa ljudima u Austriji, radim na promociji svoje zemlje, kako bi što više ljudi čulo za nju, tako da ja i na to gledam, kao na neku vrstu doprinosa svojoj zemlji.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Moj sljedeći korak jeste taj da završim školovanje, a sebe bih u dalekoj budućnosti voljela da vidim u poslu gdje bih mogla da.spojim svoje znanje iz ekonomije i svoju ljubav prema umjenosti.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Trenutno ne planiram da se vratim. Moja želja je da, za sad, ostanem u Austriji, ali Crna Gora je moja država i svaki put kada  mi obaveze to dozvole, rado idem nazad.Još uvijek je rano da kažem da li ću zauvijek ostati u Beču ili ne. Ne volim da pravim dugoročne planove.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Moja poruka svim mladim ljudima, koji imaju mogućnost da odu na studije u  inostranstvo, jeste da tu priliku ni u kom slučaju ne propuste.Smatram da je to jako lijepo iskustvo i da se mnogo šta moze naučiti. Nezavisno od toga da li nakon toga  žele da se vrate u Crnu Goru ili ne, mislim da im to znanje, stečeno van granica rodne zemlje, može biti od velike pomoći za dalji napredak.

7 Mirko Djurkovic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Osnovne i specijalističke studije  završio sam na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore a Master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (POGESTEI Master in European Integration Law).
Od 2010. do 2016.  godine sam radio kao asistent na Katedri za Međunarodno i evropsko pravo na Fakultetu pravnih nauka (UDG). Kao stipendista Ministarstva nauke (Stipendija izvrsnosti) u oktobru 2016. sam se preselio u Budimpeštu gdje sam na CEU pri Centru za etiku i pravo u biomedicini započeo istraživanje u oblasti upotrebe 3D štampača u biomedicini. Naziv istraživačkog projekta je "Legal and Ethical Aspects of 3D Printing (Bio-printing) of human tissues and organs for transplantation surgeries". Dok sam boravio na CEU dobio sam potvrdu da sam dobitnik stipendije Vlade Japana (MEXT stipendija) i da sam dobrodošao kao student istraživač na Kjušu Univerzitetu. Sada je već godinu dana kako sam u Japanu, a kako je prijava za LL.D. studije bila u decembru, odlučio sam da iskoristim priliku i da upišem još jedne LL.M. studije. Tako da sada radim na svojoj drugoj magistarskoj tezi. Prije par dana sam dobio informaciju da je prijava za LL.D. uspjela i da je stipendija produžena za još 3 godine.

Zašto baš Japan i zašto baš taj fakultet?

O Japanu sam maštao još kao dijete. Naravno tada nisam imao predstavu šta ću raditi i čime ću se baviti kada odrastem, ali valjda pod uticajem različitih saznanja o Japanu moja fasciniranost ovom zemljom nikada nije prestala. Prije par godina, CANU je na jednoj od svojih tribina ugostila prof. Tošijuki Konoa. U neformalnom razgovoru ,nakon njegovog predavanja pozvao me je da se prijavim na njihov istraživački program i preporučio mi je MEXT. Čekao sam par godina od tada da dobro promislim šta želim da radim i koji će biti fokus mog istraživanja. Kada radite kao asistent često ste zatrpani poslovima i temama koje vas lično ne zanimaju ali ste svjesni da je to dio posla kojeg ste se prihvatili pa onda često lamentirate među temama koje u tom trenutku djeluju zanimljivo. Nažalost, većina tema u društvenim naukama koje postaju interesantne u Crnoj Gori ili okruženju su već ispričana priča u naučno razvijenijim sredinama. Bio sam siguran u jednu stvar, a to je da nipošto ne želim da pišem i prepričavam standardne teme bilo javnog ili privatnog prava. Ako već želim doktorat, to onda treba da bude u nečemu što nije istraženo. Time je zadatak i teži ali kako se ne plašim izazova znao sam da je i odluka da nakon Budimpešte pređem u Fukuoku ispravna.

Da li je Japan opravdao tvoja očekivanja? 

Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti. Zašto? Imao sam priliku da posjetim  veliki broj zemalja, i svaka je ostavila poseban utisak na mene. A Japan je zaista  znatno drugačiji opa su i utisci pomiješani. Treba biti mentalno spreman za izazov ovog tipa. Nisam siguran da sam prije godinu dana u potpunosti razumio šta znači preseliti se u Japan. Japan je zemlja beskrajne ljubaznosti prema strancima, a istovremeno velike otuđenosti pojedinca u društvu. Sve što smo ikad vidjeli ili čuli o Japanu treba prihvatiti sa izvjesnom dozom rezerve. Japan jeste tehnološki napredna zemlja ali i dalje jako vezana za svoja tradicionalna poimanja uloga u društvu. Stroga pravila ponašanja, ophođenja prema starijima i prema drugome u meni su često izazivala i divljenje i osudu. Ovo drugo, jer često takvo ponašanje uzrokuje velikom nepravdom. Tako da još uvijek nemam odgovor na ovo pitanje. Jedno je sigurno, Japan vas nikad ne može iznevjeriti. Svakog dana naučite nešto novo.

A što se škole tiče u tom segmentu moja očekivanja su potpuno opravdana, Kyushu Univerzitet je nacionalni univerzitet koji je na 5. mjestu u Japanu sa imenima profesora koji su ostavili veliki uticaj u nauci kao što je Morita Sensei koji je otkrio 113. element Nihonijum. Veliki broj programa na engleskom jeziku je značio i veći broj predavača iz SAD i EU. Istraživačke teme i akademska sredina su na zavidnom nivou. Trenutno je univezitet raspoređen u 6 kampusa a od septembra će gotovo svi biti preseljeni u najmoderniji kampus u Japanu, Ito kampus. Prije dolaska u Japan čitao sam o tome koliko studenti uče i čitaju i kako je potpuno normalno da zaspete na času i da vas niko ne uznemirava, pa čak i na poslu. Definitivno, djeca su programirana da čitaju i rade svakodnevno.  Toliko da je često nemoguće naći mjesto u biblioteci.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?

Uvijek i svuda  - administracija i birokratija. Iako mnogi vjeruju da u Japanu sve ide glatko jer -roboti su tu da nam pomognu, to nije slučaj. Administrativne procedure su jako komplikovane i vrlo proste stvari kao npr. otvaranja žiro računa, prijava za kreditnu ili debitnu karticu, kupovina telefona i sim kartice može da traje satima (nekim mojim prijateljima je trebalo par mjeseci da regulišu kupovinu sim kartice). Ponekad mi se čini da je univerzalno pravilo “zašto  jednostvano kad sve može komplikovano” važi svugdje pa i u Japanu.

Tvoja najveća motivacija  na tom putu?

Najveća motivacija je činjenica da sam pronašao temu u kojoj uživam ali i istovremeno činjenica da zbog neistraženosti teme pravac u kome idem ne diktira niko drugi osim mene, naravno, uz budno oko mentora kako bih ostao na putu koji sam izaberem.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Možda će zvučati kao kliše, ali definitvno putovanja. Gledajući kartu svijeta mi nemamo takav osjećaj, ali je Japan velika zemlja. Kada uporedite, Japan je dužina leta od Španije do Švedske, tako da je veliki broj mjesta koje treba posjetiti. Osim toga pokušavam da savladam japanski, što je samo po sebi izazov. Suprotno mojim očekivanjima, japanci vrlo rijetko govore engleski, tako da je za život ovdje potrebno učiti japanski. Osnovno sporazumijevanje se brzo usvoji, međutim učenje kandžija (simbola)  je zaista naporno.

Osim toga obilazak galerija i muzeja i vrlo često boravak u parkovima je sasvim dovoljan da ispunite svoj dan u Japanu. Parkovi su dizajnirani tako da svakog mjeseca postoji razlog za piknik i uživanje sa prijateljima. Upravo smo imali 2 nedelje cvjetanja trešnji, a to znači da je u tom period apsolutno sve bilo podređeno trešnjinom cvijetu. Od slanih jela do slatkiša.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

U ovom trenutku bih najviše volio kad bi moja zemlja znala da cijeni ne moje znanje nego znanje bilo koga od nas koji su našli put obrazovanja van okvira u kojima smo rasli. Ali valjda je potrebno vrijeme da se i to desi. Pravo novih tehnologija je već neko vrijeme izuzetno važno ali ja ne vidim da je ijedan fakultet u Crnoj Gori riješio da napravi reformu svojih jako rigidnih i starih okvira za obrazovanje pravnika i uključi ovaj kurs ali i mnoge druge. Još uvijek je način izučavanja prava kao i način provjere znanja vrlo suprotan svjetskim trendovima, pa nije ni čudo što često studenti nisu spremni da se suoče sa radnim zadacima nakon sticanja diplome. Bojim se da za koju godinu naši pravnici neće moći adekvatno da odgovore na zahtjeve evropskog i svjetskog tržišta. Od 2000-2010 najveće svjetske kompanije su bile one koje proizvode gorivo, od 2010-2020 tržištem dominiraju kompanije novih tehnologija, vještačke inteligencije i kriptovaluta. Meni se čini da se malo ko time bavi u Crnoj Gori.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Za sad se fokusiram na veliki zadatak pisanja i rada. Ne pravim planove za daleku budućnost ali bih volio da ostanem u akademiji. Imao sam priliku da radim kao konsultant što je vrlo lijep posao u kombinaciji sa radom na univerzitetu.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Nakon završenog doktorata ću vjerovatno odmah raditi na nekom post-doc programu. Crna Gora je uvijek opcija i uvijek prisutna ali to sve zavisi od prilika koje se otvore sa stečenim znanjima, kontaktima itd.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Najbolja stvar koju mogu da urade za sebe je da izađu iz svoje zone udobnosti i upoznaju sebe. Iako su procedure duge i nekad naporne, da ne odustaju. Jedan od mojih omiljenih pisaca, Mark Tven je rekao “Za dvadeset godina, bićete više razočarani stvarima koje niste učinili nego stvarima koje jeste.” Ja ne bih propuštao prilike koje se otvaraju iz godine u godinu.


6 Tereza Vujosevic

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Trenutno sam na studijama rodne ravnopravnosti (United Nations University Gender Equality Studies and Training UNU GEST) ,programu koji Univerzitet Ujedinjenih nacija, Univerzitet Islanda i Ministarstvo vanjskih poslova Islanda organizuju u Rejkjaviku. Osnovne studije sam završila na Fakultetu političkih nauka Univerzeta Crne Gore u Podgorici kao studentkinja generacije odsjeka politikologija.  Specijalizirala sam politikologiju na istom fakultetu, a godinu kasnije i novinarstvo. Magistarske studije na odsjeku međunarodnih odnosa upisujem 2016. Tokom studija sam prepoznala značaj društvenog angažovanja i aktivno učestvovala u aktivnostima Asocijacije za demokratski prosperitet ZID, Crvenog krsta, bila članica Studentskog vijeća Fakulteta političkih nauka, AIESEC-a, MAPSS-a. Posebno važan period za mene je angažman na Studentskom radiju KRŠ gdje sam i zavoljela novinarstvo. Za uspijeh i društvene aktivnosti tokom školovanja sam nagrađivana stipendijama Opštine Bar na svakoj godini studija, dvije stipendije Ministarstva prosvjete i stipendijom Konrad Adeneuer  fondacije  za društveno i politički angažovane i nadarene studente. Radni angažman započela sam u Centru za demokratsku tranziciju kao pripravnica, zatim kao stažistkinja u Upravi za inspekcijske poslove u inspekciji rada Bar i koordinatorka omladine i projekta „Prva pomoć za djecu i mlade“ u Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta Bar.

Zašto baš ta država i zašto baš taj studijski program?

Da budem iskrena, sve se desilo prilično slučajno i iznanada. Problematika rodne ravnopravnosti je nešto čime sam se bavila, istina indirektno, u svom dosadašnjem radu, ali nikad nisam mislila da bih joj se mogla  posvetiti i na akademskom nivou. Program na kome sam trenutno jedino postoji na Islandu, a od prošle godine i studenti Univerziteta Crne Gore imaju priliku da se prijave. Imam sreću da sam prva crnogorska studentkinja koja je dobila ovu šansu.

Da li je država opravdala tvoja očekivanja? 

U potpunosti. Uslovi za naučni rad su izuzetno povoljni, posebno u oblasti ljudskih prava i rodnih pitanja. Islanđani su izuzetno prijatni, iako prilično zatvoreni, ali koliko mogu da zaključim, kada ih jednom pridobijete imaćete prijatelje za cijeli život. Njihovu iskrenost posebno cijenim.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Vrijeme. Naime, tokom zime mrak je skoro 18 sati dnevno što jako utiče na psiho-fizičko stanje čovjeka. Pored toga, sasvim je normalno da se u toku jednog dana promjene sva četri godišnja doba, što takođe doprinosi padu imuniteta, ali i koncentracije. Uz dobru ishranu i dodatni unos vitamina sam uspjela da se nekako izborim i sa tim.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Motivaciju pronalazim u svemu, u malim stvarima, u ljudima, onima koji vjeruju u mene, ali i onima koji nemaju ni najmanju predstavu zašto sam  odlučila da se bavim ovime čime se bavim. Ono što sami odaberete da vas pokreće i  gura naprijed, zaista to i čini.

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Svaki slobodan momenat koristim za upoznavanje islandske kulture i direktan kontakt sa stanovnicima. Pokušavam da saznam više o njihovim običajima, vjerovanjima, ali i jeziku. Kako ne znam previše riječi, gotovo uvjek započnem razgovor o Svartfallaland-u, Crnoj Gori kako je Islanđani zovu, i iznenađena sam sa koliko interesovanja slušaju i učestvuju u razgovoru.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

UNU GEST program mi je pružio priliku da rodnu ravnopravnost gledam iz drugačije perspektive i da u svemu vidim mogućnost „orodnjavanja“. Za početak ću pokušati da dam doprinos u akademskom radu i već sada radim na tome, a ono što želim je da svoj rad posvetim praktičnoj primjeni rodnih politika za šta se nadam da ću imati prostora.

Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Ne pravim dugoročne planove, a naredne korake obično ostavljam za sebe. Iskreno se nadam da ću uspjeti da doprinesem osnaživanju djevojčica i žena u Crnoj Gori.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Da, naravno. U suprotnom sve ovo ne bi imalo smisla.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Moj savjet je da prije svega budu dobro informisani. Postoji mnogo prilika za studiranje u inostranstvu za koje ni ne znamo jer ne znamo gdje da tražimo pravovremene informacije. Dakle, sve dolazi u obzir, od sajtova fakulteta, ministarstava, stranih ambasada, do specijalizovanih sajtova za stipendije. Ne poticjenjujte ni kvalitet fakulteta u Crnoj Gori jer tako šaljete poruku da ni vi nijeste dovoljno vrijedni što je daleko od istine. Ako nijeste sigurni šta želite, ne brinite. Postavite sebi mali cilj, a nijedan cilj nije mali, i ostvarite ga. Studirati bilo gdje, pa i u inostranstvu nije lako, ali ako sebi dozvolite da nikada ne napustite zonu komfora, nikada nećete napredovati i biti zadovoljni.

5 Naim Djokaj

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju
- Pohađao sam Gimnaziju “25. Maj” u Tuzima. Nakon završetka iste prijavio sam se  za stipendiju koju dodjeljuje Vlada Republike Turske, koju sam kasnije i dobio . Trenutno sam u Istanbulu i studiram bankarstvo na  Univerzitetu  Marmara.

Zašto baš Turska I zašto baš taj fakultet?
Posljednjih godina Turska je napredovala u mnogo različitih oblasti, a pogotovo na ekonomskom planu. A zašto bankarstvo? Bankarstvo je jedna sfera ekonomskih nauka koja potiče još iz davnina. Samo bankarstvo iz godine u godinu napreduje i mijenja se, time pokazuje da će uvijek donositi novitete. I na kraju krajeva, svima danas trebaju dobri bankari

U Crnoj Gori ne postoji fakultet koji je usko specijalizovan za studije bankarstva, što je i bio  glavni razlog da studije otpočnem na nekom od inostranih univerziteta. Kod nas se studenti mogu specijalizovati za bankarstvo na četvrtoj godini studija ekonomije, dok ovdje sve četiri godine izučavam isti smjer i po završetku studija dobijam zvanje diplomiranog bankara,a ne diplomiranog ekonomiste.

Da li je Turska opravdala tvoja očekivanja?

Ovdje živim već 4 godine. Naravno da je u početku  bilo poteškoća pri prilagođavanju, prihvatanju činjenice da počinjem samostalan život sa nepunih osamnaest godina. Informacija da grad ima 20 miliona stanovnika ,zna da  preplaši , ali sada, nakon 4 provedene godine ovdje mogu reći da ljepota Istanbula sve prepreke, i poteškoće baca u drugi plan.
Sa druge strane, sam fakultet je u mnogome opravdao moja očekivanja jer se  potencira praktična nastava, što je veoma bitno za moj smjer studija.

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja do sada I kako si ih riješio?
Glavni i najveći izazov za mene  bio je odlazak od kuće i odvajanje od porodice, društva i svih meni dragih osoba.
Po dolasku u Tursku, najveća poteškoća bila mi je  gustina saobraćaja i činjenica da transport od tačke A do tačke B u istom gradu može da traje i do 2 sata. (Sa tim se ni dan danas nisam pomirio
)
Birokratija i sređivanje dokumenata, kao što su boravišna dozvola, , zdravstveno osiguranje itd. ,predstavljali su mi ogroman problem. Tada, kada sam stigao u Tursku nisam znao ni riječ njihovog jezika a turci nažalost skoro da i ne govore engleski jezik.
Jedan od velikih izazova za mene u tom periodu  bila je i sama   činjenica da ću studirati na meni potpuno nepoznatom jeziku .


Tvoja najveća motivacija na tom putu:
Samo razmišljanje o  budućnosti  bude mi najveća motivacija za rad i uspjeh.
 Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće da nisam imao konstantnu podršku porodice i  najbližih. 

Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji I interesovanja?
Na fakultetu postoji mnogo vannastavnih aktivnosti. Ja sam uvijek volio da se bavim sportom pa sam tu tradiciju nastavio i u Istanbulu. Dio sam fudbalskog i košarkaškog tima Univerziteta Marmara sa kojima  jednom u dva mjeseca, idem na turnire po različitim evropskim gradovima.

Pored toga, uvijek volim da istražujem nove djelove grada. Kao što sam već rekao, Istanbul je grad od 20 miliona stanovnika i fascinantna je činjenica da sam nakon 4 godine provedene ovdje , vidio samo jedan njegov dio.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?
Smatram da će mi znanje stečeno u Turskoj  pomoći da dođem do željene pozicije u životu i da će biti presudni faktor poslodavcima u našoj zemlji. Vjerujem da ću , gdje god se budem zaposlio, biti od velikog značaja za određenu firmu.
Takođe, osim znanja stečenog na fakultetu, nastojacu da sa omladinom podijelim  I sva iskustva koja zivot u stranoj drzavi nosi sa sobom.

Koji je tvoj sljedeći korak? Kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?
Sljedeci korak su mi svakako master studije. Smatram da u 21. vijeku perspektivna mlada osoba sa bachelor diplomom nema puno mogućnosti. Upravo zbog toga želim da se dodatno edukujem I proširim svoje znanje .
Sebe vidim u Crnoj Gori jer smatram da su našoj zemlji potrebni obrazovani mladi ljudi.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?
Nosilac sam stipendije koja studenta obavezuje na povratak u matičnu zemlju , u trajanju od minimum godinu dana ,kako bi  prenio stečeno  znanje i doprinio zajednici.
Za mene će to biti odlična prilika da pokažem šta sam naučio u Turskoj i da razmislim o svojim sljedećim koracima.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Svakako  podržavam sve mlade ljude koji se odluče na taj korak ,
ali im takođe savjetujem da se po završetku studija vrate kući, u Crnu Goru, i da budu promjena koju svi želimo  da vidimo.
Naravno ,tu je i OCSI ,organizacija koja moze studentima dati odgovore na razna pitanja , i olakšati im poteškoće sa kojima sam se ja onomad susretao.

  1. Feed
  2. Video
  3. Audio
Southampton postgraduates seize victory in a challenging Association of Project Management contest Southapmton Business School (27/03/17) 
 
Marija Đurđevac studira u Izmiru: Preko kursa turskog jezika do stipendije MNE Magazin (21/03/17) 
 
Dena Dervanović - Lund, grad koji motiviše!  swedenabroad portal Ambasade Švedske, Beograd (03/03/17)
 
Kaj bo z zapuščenimi zapori v Mariboru? (Šta će biti sa zapuštenim zatvorima u Mariboru?) maribor24.si (03/03/17)
 
Povratak tradiciji je neminovan AntenaM (27/02/17)
 
Crnogorski studenti u inostranstvu neiskorišćeni potencijal AntenaM (20/02/17)
 
Istraživač - Nacionalne stipendije za izvrsnost. RTCG (29.12.2016)
 
Podgoričanin Balša Lubarda u Velsu: Istražuje povezanost nacionalizma sa ekološkom bezbjednošću MNE Magazin (27/10/16)
 
Izlaganje Filipa Radenovića: CNN Image Retrieval Learns from BoW: Unsupervised Fine-Tuning with Hard Examples (24/10/16) 
Link do članka
 
Crnogorski studenti u inostranstvu: Ne robujemo rokovima kao stranci, a opet postižemo sve Antena M (16/10/16)
 
Odliv mozgova: Odlaze li nam najbolji? Antena M (22/8/16)
 

„Ambasadori” - na stipendijama Portal Analitika
Link do članka

Organizovan prvi „Ambasade Crne Gore-Otvorena kuća" događaj Ministarstvo Vanjskih poslova
Link do članka

Diplomatsko-konzularna predstavništva „otvaraju vrata“ za studente Portal Analitika
Link do članka

Dan otvorenih vrata za studente u 11 crnogorskih ambasada “ za studente Portal Analitika
Link do članka

Prvi Montenegro Embassies - Open House događaj Portal Vijesti
Link do članka

Studenti se upoznaju sa ambasadama Portal CDM
Link do članka

5 do 5, OMSA, 24.12.2012, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 16.10.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.09.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 13.07.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.05.2013, Atlas TV

07
JUN
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Ana Music 
Link do audio snimka
25
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Milena Stankovic 
Link do audio snimka
17
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Bozidar Bukilic 
Link do audio snimka
29
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Luka Vukadinović 
Link do audio snimka
24
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Sanja Šćepanović 
Link do audio snimka
01
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Jelena Pečurica
Link do audio snimka
15
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Aleksandar Jaćimović
Link do audio snimka
08
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Marija Raspopović
Link do audio snimka