10 savjeta za aplikacije za studije u inostranstvu

10 savjeta za aplikacije za studije u inostranstvu

Naša draga kreativna direktorica OCSI, Tanja Radovanovic, je za vas ilustrovala " Deset savjeta za aplikacije za studijske programe u inostranstvu". Septembar je krajnje vrijeme da se zavrnu rukavi i počne planiranje i rad za većinu nivoa aplikacija. Savjetima želimo da vas usmjerimo i upozorimo na izazove koje predstavljaju aplikacioni...

Utorak za nas / Tina Kuzman, Crna Gora

Utorak za nas / Tina Kuzman, Crna Gora

  Opiši tok dosadašnjeg školovanja. Tina: Osnovnu školu i gimnaziju sam završila u Podgorici. Osnovne studije takođe u Podgorici na univerzitetu Mediteran, fakultet vizuelnih umjetnosti, smjer audio-vizuelna produkcija. Specijalističku godinu sam provela u Londonu, Queen Mary University of London- Humanities and Social Sciences. Trenutno sam na magistarskim studijama produkcije u...

Utorak za nas / Ratko Tošković, Holandija

Utorak za nas / Ratko Tošković, Holandija

  Opiši tok dosadašnjeg školovanja. Nakon prirodno-matematičkog smjera gimnazije Stojan Cerović, počeo sam sa BSc studijama na Univerzitetu Crne Gore. Na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) sam završio BSc studije na odsjeku za Elektroniku, telekomunikacije i računare, a istovremeno sam završio dvije godine BSc studija na Prirodno-matematičkom fakultetu, na odsjeku za...

Objasni tezu za 90 sekundi i osvoji nagradu!

Fondacija Visin objavljuje poziv svim crnogorskim studentima u inostranstvu (CSI) i alumnima koji su donedavno studirali da sa uključe u nagradno takmičenje #TezaZa90Sekundi! Naime, pozivamo sve CSI koji su/će u periodu od 1.09.2017. do 1.10.2018. odbranili/ti svoje teze na kraju osnovnih, Master ili doktorskih studija, kao i na kraju (istraživačkih)...

Stipendija Fondacije Visin 2018-19

U susret novoj akademskoj godini i osmoj godišnjici rada Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu (OCSI), Fondacija Visin poziva pripadnice/ke crnogorske studentske populacije u inostranstvu (CSI) sa liderskim sposobnostima, strastvenim interesovanjem za pitanja mladih i iskustvom u kreiranju i upravljanju projektima i organizaciji dogadjaja da se prijave za ovogodišnju "Visin Stipendiju...

marica ivanovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Ja sam školovanje u inostranstvu započela sa nepunih 15 godina. Srednju školu sam završila u internatu Insitut Montana u Švajcarskoj, nakon čega sam se opredijelila za strudiranje ekonomije na Nottingham Univerzitetu u Velikoj Britaniji. Tokom studija na Nottingham-u shvatila sam da grana ekonomije koja me najviše interesovala i koja mi je ujedno i najbolje ležala jeste ekonometrija; tako da sam poslije osnovnih studija završila i master Ekonometrije i Matematicke Ekonomije na LSE-ju.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Mnogo. Uzevši u obzir da sam Crnu Goru "napustila" u prvom razredu srednje škole veliki dio moje ličnosti se formirao van Crne Gore. Sistem obrazovanja u inostranstvu je mnogo drugačiji nego kod nas i mislim da je dosta uticao na način na koji trenutno razmišljam. Profesori su se uvijek trudili da nas "natjeraju" da razmišljamo objektivno ali i kritički i da preispitujemo sve što učimo. 
Na mene je takođe dosta uticalo upoznavanje nekih novih ljudi, različitih kultura i pogleda na svijet.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Uvijek sam bila veoma ambiciozna i išla ka tome da ostvarim uspjeh, ali moja najveća motivacija u svemu što radim jeste moja porodica. Roditelji su mi bili ogromna podrška i znala sam da ih svaki moj uspjeh čini ponosnima.

Da li si nekad pomislila da odustaneš?

Iskreno, nikada nisam bila u iskušenju da odustanem kada su u pitanju bile moje studije, ali jesam pomislila da odustanem od aplikacija za posao u Londonu jer je to bio vrlo dug, iscrpan i težak proces. Mislim da sam za vrijeme magistarskih studija poslala oko 25-30 aplikacija, a za pojedina radna mjesta sam imala i po i 10 intervjua. U isto vrijeme sam radila magistarske na LSE-ju i nije mi bilo lako da se dovoljno posvetim i aplikacijama i studijama. Zbog toga sam razmisljala da prekinem proces apliciranja za posao, ali srećom sam sebe pogurala da dam najviše od sebe tih par mjeseci i uspjela da dobijem par ponuda za posao nakon završetka studija.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava nešto nesvakidašnje, što bi željela da podijeliš sa nama?

Marica: Imam mnogo lijepih uspomena sa školovanja u inostranstvu, ali mene su oduvijek najviše inspirisali ljudi. Za vrijeme studija na LSE-ju imala sam priliku da upoznam i razgovaram sa našim Nobelovcem iz ekonomije. Takođe sam slušala predavanja mnogih javnih ličnosti poput Wolfganga Schäuble-a, koji je u to vrijeme bio ministar finansija Njemačke. Mislim da sam mnogo naučila slušajući njihove životne priče i savjete koje su imali za nas, mladje generacije.

Zbog čega si odlučila da ostaneš u inostranstvu?

Marica: Odlučila sam da ostanem u Londonu jer radim u finansijskom sektoru, a London je trenutno finansijski centar Evrope (vidjećemo kakva će situacija biti nakon Brexita).
Znala sam da ovdje mogu da steknem veliko znanje i mislim da je to bila ispravna odluka. Trenutno sam vrlo zadovoljna svojim poslom i znanjem koje stičem svakodnevno, ali to ne znači da se neću vratiti u Crnu Goru za par godina.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Preporučila bih im da dobro istraže sve mogućnosti i pronađu svakako ono što vole. Mislim da ima mnogo opcija za školovanje van Crne Gore i mislim da ponekad ni mi sami nismo svjesni koliko izbora imamo. Takodje bih im preporučila da ih nikad ne sputava strah od neuspjeha, jer smatram da je bolje pokušati pa ne uspjeti, nego se cio život kasnije pitati šta bi moglo biti da smo barem probali.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: "Čojstvo, junaštvo i..."?

Upornost.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Postoje dva puta kojima su krenuli ljudi koji su me ohrabrili da donesem odluku da svoju karijeru započnem u finansijama. Jedan dio je ostao u finansijama da napreduju ka samom vrhu toga sektora, dok se pozamašan broj ljudi opredijelio da svoju sreću okuša u start up-ovima. London je ogroman „hub“ za firme koje su tek u početnim fazama jer postoji dosta investitora koji traže preduzetnički mindset.

Da si danas maturirala u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Definitvno bih pokušala makar godinu dana da provedem van Crne Gore, jer mislim da je blago koje stičemo na putovanjima i upoznavanjem različitih kultura neprocijenjivo.

bozidar bukilic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Svoje osnovne studije iz engleskog jezika i književnosti sam započeo na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, nastavio na Univerzitetu u Misisipiju i završio na Univerzitetu u Granadi. Nakon toga, dobio sam dvojnu master diplomu sa Univerziteta u Algarveu u Portugalu i Autonomnog univerziteta u Barseloni iz procesovanja prirodnog jezika (kompjuterske lingvistike).

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Mnogo je uticalo na sva polja. Kada jedna mlada osoba izađe tako rano iz zemlje, sebe formira u potpuno drugačijem sistemu gdje stvari funkcionišu na drugačiji način. Na akademskom polju imao sam priliku da iskusim različite obrazovne sisteme i uzmem od svakog ono što mi je najviše odgovaralo, izučim potpuno drugačija polja, sarađujem sa jako dobrim profesorima - jednim koji su me vodili kroz moje osnovne studije i pripremili me za naredni korak i drugim koji su bili uz mene kroz čitavu master tezu i tako mi pomogli da napišem nešto što sam sa ponosom mogao da predstavim na mnogim konferencijama na kojima sam bio. Na društvenom polju je uticalo tako što sam razvio sposobnost da radim efikasno u međunarodnom okruženju uz otvoren dijalog što se na prvi pogled čini lakim, a zapravo je veoma izazovno. Otkrio sam i naučio da cijenim nevjerovatno drugačije pristupe stvarima / zadacima / problemima. Unaprijedio sam svoje jezičke vještine u svakoj od zemalja u kojima sam živio, naučio da kuvam najrazličitija jela iz raznih djelova svijeta. Naizgled potpuno nasumice pominjem jezike pa kuvanje, ali to su za mene jako vrijedni suveniri koje ću nositi sa sobom uvijek. Lijep je osjećaj kada jedete špansku tortilju koja vas podsjeti na Alambru koja vas podsjeti na 21. rođendan, koji vas podsjeti na 22. rođendan i šest povezanih letova do Portugala umjesto dva zbog oluje u Frankfurtu koji vas podsjete da kasnite tamo gdje god treba da idete jer ste odlutali mislima na drugi kraj svijeta. Upravo to što sam imao ovakvo dosadašnje iskustvo obezbijedilo mi je posao u internacionalnom koledžu gdje sada radim.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Moja motivacija nije bila jednolika, prosto je bilo više faktora koji su činili da nastavljam da idem putem koji sam odabrao. Potraga za kvalitetnim obrazovanjem, a kasnije i za izučavanjem polja koje ne postoji u Crnoj Gori, potraga za novim iskustvima, putovanjima, ljudima i kulturama su neki od faktora koje bih izdvojio.

Da li si nekad pomislio da odustaneš?

Ne. Je li bilo teško nekada - jeste. Ali da sam pomišljao da odustanem - nisam. Nisam odustajao jer sam imao jasan cilj ispred sebe koji je sam po sebi bio važan za ostvarenje svega onoga što sam unaprijed bio zamislio i želio. Da je bilo teško, jeste. Ne vjerujte svakom Instagram feed-u kroz koji proletite pogledom.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešavalo nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?

S obzirom da nešto nesvakidašnje za mene ne mora nužno da bude nesvakidašnje za vas, pokušaću da stavim stvari u perspektivu. Saobraćaj u Limi je, eto, nešto potpuno nesvakidašnje za jednog Crnogorca - meni je to bila (nažalost) svakodnevica, zato mi je i dalje smiješno kada neko pomene gužvu u saobraćaju u Podgorici. Večernje džogiranje dok se pali muzika i fontane sa svjetlima na Plasa Espanji u Barseloni je meni bilo nesvakidašnje iskustvo, kao i trenutak kada prođem pored Casa Batllo svaki put na putu kući. Krstarenje rijekom Amazon i igranje sa peruanskim plemenom čije žene su u toplesu je bilo jako nesvakidašnje za mog šestogodišnjeg sestrića dok je gledao snimak koji sam poslao sestri na Viber. Pod tu grupu spadaju i žabe, crvi, lame, alpake i morski prasići koje sam probao u nekom trenutku svog boravka vani (izvinite vegetarijanci).

Zbog čega si odlučio da se vratiš u Crnu Goru?

Došli smo do čuvenog pitanja. :) U Crnoj Gori sam već godinu i po, prvi put posle osamnaeste godine. Vratio sam se, za sada, jer imam divan posao koji me ispunjava i u kojem potpuno i istinski uživam. I dalje sam ovdje jer, pored posla, ponovo sam okružen ljudima koje volim i koji mi neizmjerno znače. Ja sam u svojim dvadesetim i trudim se da sagradim kvalitetnu karijeru u polju koje volim, tako da planiram da ostanem ovdje sve dok je prostor za rast i razvoj na svakom planu života moguć. Sve ovo ne znači da sam odlučio da ostanem u Crnoj Gori, znači samo da sam uspio da prepoznam šta je to što trenutno zaista želim i priliku da postignem nešto više. Ne vidim sebe vezanog ili na bilo koji način definisanog geografskim granicama.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Zapitajte se zbog čega odlazite. A onda znajte zbog čega odlazite.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: "Čojstvo, junaštvo i..."?

Radije bih ga izmijenio u vraćanje skromnosti, razvijanje tolerantnosti i uzdizanje obrazovanosti.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Iskreno, nisam jedna od osoba koje imaju uzore. Svoju inspiraciju nisam tražio u drugim ljudima nego u želji da znam više. Kad znate više, informisani ste. Informacija je moć.

Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Isti kao i prije skoro deset godina, otišao bih iz zemlje.

marija raspopovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Osnovnu i srednju školu završila sam u Podgorici, s tim da sam treći razred srednje završila u Americi, u Nebrasci. Osnovne studije sam započela na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, a kao stipendista američke Vlade na trećoj godini studija bila sam student razmjene na Univerzitetu u Misisipiju. Magistarske studije iz oblasti evropskih studija, a kasnije i iz oblasti međunarodne ekonomije, završila sam u Belgiji, na Katoličkom Univerzitetu u Luvenu.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Vrlo jednostavno - mnogo. Počevši od jednogodišnjeg boravka u Americi tokom srednje škole, pa sve do završetka magistarskih studija. Vjerujem da je moj prvi boravak u inostranstvu u ključnom periodu odrastanja, formiranja ličnosti i definisanja afiniteta bio prekretnica u mom životu, i glavni momenat kad je sve u suštini i počelo - želja za dodatnim obrazovanjem, usavršavanjem jezika, upoznavanjem novih ljudi i kultura, putovanjima, samostalnošću. Povrh svega toga, dobila sam znanje koje mi je u mnogom pomoglo kasnije u poslu i karijeri.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Generalno sam bila motivisana iznutra, oslanjala sam se na to da želim da radim nešto što me interesuje, što me privlači, što smatram važnim za obrazovanje i formiranje moje ličnosti, nešto gdje osjećam zadovoljstvo i ispunjenost, a i što će me pripremiti kasnije i za nove životne izazove. Studije u inostranstvu bile same po sebi cilj, ali i nagrada, dok je sve ostalo što se desilo usput i "sa strane" bio dodatni podstrek da nastavim naprijed.

Da li si nekad pomislila da odustaneš?

Mislim da svi prolazimo u jednom trenutku tu fazu kad se kolebamo. Ali, veoma je bitno da istrajemo do kraja, jer samo tako možemo da sazremo kao ljudi i ličnosti i suočimo se sa izazovima koje nam život postavlja. Kakve god okolnosti bile, najvažnije je da mi, prvenstveno zbog sebe, damo sve što možemo - tada je uspjeh najslađi!

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešavalo nešto nesvakidašnje, što bi željela da podijeliš sa nama?

Bilo je tu raznih situacija. Možda da pomenem upravo onu kad sam zapravo prvi put pomislila da odustanem. To je bilo u srednjoj školi kad sam pošla za Ameriku. S obzirom na to da nisam mogla da biram u kojoj državi i gradu ću da boravim, završila sam u Nebrasci, u gradiću (a zapravo selo) Artur. Moram priznati da kad su mi javili gdje treba da idem više nisam imala želju za odlaskom (moj otac se šalio da je naše selo u Bjelopavlićima grad za Artur). Najviše zbog roditelja, krenula sam u tu novu avanturu. Poslije dva dana putovanja, na kome sam ostala i bez prtljaga, ušla sam u kuću na dva sprata, u sred nedođije, okruženu samo poljima kukuruza. U sobi u kojoj sam trebala da boravim narednih godinu dana, prva stvar koja me dočekala bio je miš, i to mrtav. Ajde, to sam nekako preživjela. Onako umorna poslije napornog puta legla sam da se odmorim, i u jednom trenutku sam čula kako je nešto palo. Mislila sam da je u pitanju nešto sa police za knjige pa nisam reagovala. Kad sam se ustala malo kasnije, iz kante za smeće koja je bila ispod prozora, virio je rep od zmije. Tada sam samo rekla - "što će meni ovo, gdje sam došla", zvala roditelje i rekla im da želim kući. Moja majka je rekla da sačekam koji dan, da prvi utisci uvijek mogu da varaju, pa ako baš ne mogu dalje da izdržim da povratak natrag nije sporan. Naravno, bila je u pravu. Bila je to jedna od najljepših godina u mom životu. Iz ove perspektive ovu “epizodu” mogu da pričam samo kroz smijeh, ali tada, meni 17-ogodišnjakinji koja je završila negdje "bogu iza tregera" nije bilo ni malo do smijeha.

Zbog čega si odlučila da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?

Nakon boravka od skoro šest godina vani, vratila sam se u Crnu Goru. Iskreno, iako negdje dugoročno sebe vidim u Crnoj Gori, voljela bih da sam ostala još koju godinu da prikupim još neka znanja i iskustava, ali prosto određene okolnosti mi nisu to dozvolile. I to je potpuno ok, ne žalim što sam se vratila, naprotiv. Volim svoju zemlju, i posle toliko godina rada i angažmana kada je u pitanju OCSI kroz koju sam imala prilike da upoznam nevjerovatne ljude, voljela bih kada bi se svi oni vratili kako bi svi zajednički radili na daljem unapređenju i boljitku našeg društva. Cijenim da mi (koji smo bili i koji su trenutno u inostranstvu) i mladi ljudi u Crnoj Gori, koji možda nisu imali prilike ili nisu htjeli da idu u inostranstvo, treba zajednički da radimo na pozitivnim promjenama, prenoseći i primijenjući stečena znanja i iskustva u svojoj zemlji i sa ljudima koje najbolje znamo.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Školovanje u inostranstvu je velika životna škola i neprocjenjljivo iskustvo i bogatstvo. Kad jednom spakuješ kofere i uputiš se u neku drugu, daleku, zemlju prinuđen si da sebi skrojiš jedan sasvim novi život. Nova sredina, novi prijatelji, nova kultura i jezik, nove dnevne rutine, obaveze, brige i problemi, nova zadovoljstva, sve je to jedna uzbudljiva avantura koja vam pomogne da otkrijete djelove sopstvene ličnosti za koje možda nijeste znali da postoje. Sada više nego ikad ima prilika za mobilnost i studiranje u inostranstvu kroz razne programe razmjene i stipendije, tako da svima savjetujem da grabe prilike koje im se u tom dijelu pružaju. Iako školovanje u inostranstvu nosi sa sobom puno izazova, kada se sve sabere i oduzme, odlaskom vani možete samo da dobijete u svim aspektima - obrazovnom, profesionalnom i ličnom.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan crnogorskog modernog društva: “Čojstvo, junaštvo i...”

Čojstvo, junaštvo i znanje.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoje ambicije, i da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Inspirišu, motivišu i podržavaju me i dalje. I hvala im na tome.

Da si danas maturirala u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Išla bih istim putem. Ako bih već mogla da vratim vrijeme, možda bih samo promijenila neke sitnice.

 

Vladan Kekovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Moje dosadašnje školovanje se sastoji iz upisivanja Stomatološkog fakulteta u Nišu nakon završene voljene Podgoričke gimnazije. Moj prvi akademski put u inostranstvo je bio radi izlaganja na Kongresu mladih naučnika u Portugalu, gdje sam predstavio naš rad i Niški Univerzitet. Već pri prvom stručnom internacionalnom iskustvu sam uvidio značaj kontinuirane edukacije i saradnje sa kolegama u inostranstvu, pa ubrzo nakon sam otišao steći nova teorijska i klinička iskustva na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, gdje sam proveo semestar četvrte godine studija. Zahvaljujući internacionalnim stupendijama, kao i u slučaju odlaska u Zagreb, imao sam priliku provesti petu godinu studija u Torinu i prvu godinu doktorskih studija u Milanu. Kasnije sam takođe imao zadovoljstvo proći tri mjeseca intenzivne kliničke prakse u Beču, na jednoj od najprestižnijih ustanova u Evropi i svijetu, kao i ostati saradnik na Univerzitetima Milana i Beča.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Studije u inostranstvu su mi pokazale da su granice uglavnom jako daleko, i to oslobađanje kreativnosti i intelektualni input, koji se svakoj mladoj osobi ne smije ograničavati ni pod kojim uslovima smatram jednim od ključnih elemenata za napredovanje pojedinaca a samim tim i društva. Dakle uticalo je pozitivno i imalo je, i ima, veoma bitnu ulogu u mojoj karijeri.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Mogao bih izdvojiti postizanje visokog kvaliteta, pored mnogih pokretača, jer je za veliki rad potrebna i velika motivacija. Veliko je zadovoljstvo biti u mogućnosti pružiti našim pacijentima nešto što je u koraku sa svjetskim standardima zdravstva.

Da li si nekad pomislio da odustaneš?

Odgovor je ukratko ,,ne'', ali on je najvjerovatnije opravdan mojim tipom ličnosti. Poznajem više kolega koje su se kolebale na svom profesionalnom putu, čak i odustajali pa se vraćali, pa su ipak postali sjajni stručnjaci, a neki od njih su i moji profesori i mentori.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?

Zanimljiva situacija se desila kada naš kolega, bivši košarkaš, nije odmah prihvatio sugestiju profesora da se ne savija pretjerano dok radi, sa opravdanjem da je profesoru lakše jer nije visok dva metra. Nakon toga je profesor preuzeo rad sa pacijentom, ali popevši se na svoju stolicu, i besprekorno završio rad sa visine od preko dva metra. Mislim da naša grupa nikada neće zaboraviti to predavanje o ergonomiji.

Zbog čega si odlučio da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?

Zbog oblasti hirurgije, implantologije i regeneracije kosti koje me zanimaju odlučio sam da nastavim svoj rad i saradnje u Beogradu, Beču i Milanu, ali, radi više razloga i lične želje sam zadržao rad i sa Crnom Gorom, tako da više puta mjesečno dolazim kako bih radio u svojoj privatnoj ordinaciji u Podgorici.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoje ambicije, i da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Originalnu inspiraciju da pratim svoja interesovanja i ambicije, kao i težnju ka profesionalnom ostvarenju dobio sam od roditelja. A ljudi iz struke na koje se ugledam su dosledni usavršavanju, istraživanju i radu, tako da su prisutni na naučnoj sceni naše struke i dalje.

Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Smatram da sam imao sreće, jer sam upisao što sam želio, po osjećaju, i ispostavilo se da nisam pogriješio. Dakle, moji koraci bi svakako ostali isti. Preporučujem mladim ljudima pred kojima stoji odluka za koju se struku opredijeliti, da upotrijebe maštu i oslone se jednim dijelom na osjećaj. Želja za ostvarenjem snova će ih gurati kroz teške trenutke na putu ka profesionalnom ostvarenju.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan crnogorskog modernog društva : “Čojstvo, junaštvo i...”

Čojstvo, junaštvo i ostale vrijednosti kojima se moramo vratiti.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Poruka bi glasila da je osim dobre volje neophodno da rad ne izostane. Sa tim osnovnim elementima znanje se može sticati i kući i u inostranstvu, ali inostranstvo donosi drugu vrstu dinamike koja je vrlo korisna i ukoliko postoji mogućnost odlaska u inostranstvo, ohrabrio bih mlade ljude da naprave taj korak.

 

sara vujadinovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Završila sam osnovne studije ekonomije u Crnoj Gori. Pohađajući različite kurseve literature, pozorišta i plesa, shvatila sam da bih u nastavku školovanja željela da se preorijentišem i stoga sam završila master engleske i američke književnosti, a sada privodim kraju još jedan master program, i to- scenskih umjenosti.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Studiranje u inostranstvu mi je pružilo priliku da istražim sve oblasti za koje sam bila zainteresovana i kojima u životu želim da se bavim. Iako sam nakon završenih osnovnih studija stekla zvanje ekonomiste, to me nije spriječilo da pođem u malo drugačijem smjeru, baš naprotiv - odluka da školovanje nastavim van granica moje države mi je otvorila “vrata promjena”.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Moja najveća motivacija je upravo prethodno pomenuta prilika - obrazovanje u oblastima koje me zanimaju, u jednom sistemu po mnogo čemu drugačijem od onoga u Crnoj Gori.

Da li si nekad pomislila da odustaneš?

Kontinuitet moga obrazovanja je specifičan i to jeste izazivalo upitnost boravka u inostranstvu. Ali, nakon svega kroz šta sam prošla nikako neću propustiti priliku da završim studije u Lisabonu, koji zaista nudi dijapazon mogućnosti.

Zbog čega si odlučila da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?

Još uvijek sam u procesu odlučivanja.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Svim studentima koji imaju želju i mogućnost da se otisnu van granica Crne Gore, savjetovala bih da pođu tim putem, jer će pored znanja i iskustva steći prijatelje, upoznati novu kulturu i otvoriti vidike za neke buduće odluke.
A studentima koji to već jesu uradili, savjetujem da cijene svaki momenat proveden u tom drugačijem sistemu, među tim novim ljudima, u toj stranoj državi koja im je sada dom...

34473089 1521371524635066 4939012567046553600 o

 

Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Nakon završetka srednje škole - Gimnazije „Slobodan Škerović“, odlučio sam se za oblast koja me je oduvijek interesovala – diplomatiju. Osnovne studije sam završio na Fakultetu političkih nauka (smjer Međunarodni odnosi). Nakon FPN-a, nastavio sam magistarske studije na Centralnoevropskom univerzitetu (CEU) u Budimpešti, odsjek Political Science.

Zašto baš Mađarska i zašto baš taj studijski program?

Bilo je to jednog lijepog proljeća 2015. godine. Kao i inače, nedjelja je ispita, studenti koriste vrijeme da obnove gradivo, pa su i predavanja slabije posjećena. Na predavanju iz predmeta “Savremeni politički sistemi II” bio sam tog dana jedini prisutan. Profesorica Olivera Komar, kojoj dugujem veliku zahvalnost za moj odlazak na CEU, tom prilikom je, pripremajući prezentaciju o političkom sistemu Nigerije, upitala kakvi su moji planovi za budućnost. Kroz razgovor smo pomenuli i CEU, te su tako i od tog trenutka počele moje intezivne pripreme za ovaj prestižni univerzitet.
Iako sam završio smjer Međunarodni odnosi, moram priznati da su Političke nauke pravo osvježenje. Nova znanja, pogotovo ona praktična (kvantitativne i kvalitativne metode), predstavljaju odličan temelj za dalje usavršavanje, rad na sebi i uspon u karijeri. Osim učenja, naravno, posebno bih istakao i nezaboravno druženje sa profesorima kao i koleginicama i kolegama sa smjera.

Da li je Mađarska opravdala tvoja očekivanja? Da li se način života tamo u mnogome razlikuje od života u Crnoj Gori?

Mađarska je prelijepa zemlja i posebno mi je drago što imam priliku da tamo studiram. Čini mi se da svakog dana otkrijem po jedan novi razlog da Mađarsku nazovem “moj drugi dom”. Nisam ni sanjao da ću nekada živjeti u Ferencvarošu, a sada je to moj komšiluk.
Što se tiče načina života, rekao bih da, na prvi pogled, ne postoje velike razlike. Ipak, kada duže ostanete, onda vam svakako budu interesantni neki detalji koji se itekako razlikuju. Névnap (imendan) važniji je od rođendana, a kako za svaki dan postoji određeno ime, onda morate da pazite na prilično dugu listu datuma (Mađarima je to lakše naravno). Zato se nemojte iznenaditi ako vidite puno cvjećara u Budimpešti, kao i kalendare koji redovno krase njihova ulazna vrata. Osim navedenog, malo je neobično pisanje datuma (“naopačke” – godina, mjesec, dan) i imena, pa je potrebno neko vrijeme da se naviknete. Hrana i piće su svakako turistička atrakcija – osim čuvenog gulaša, poznati su i po drugim tradicionalnim jelima od mesa, kolačima, alkoholnim pićima. Sve u svemu – jedinstveno iskustvo!

Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?

Dolazak u novo mjesto, sa ciljem dužeg boravka, svakako je velika promjena sama po sebi. Ukoliko se na to doda i da ste u zemlji u kojoj se govori jezikom iz ugro-finske grupe, pa vam slabo pomaže znanje engleskog, ruskog ili njemačkog, onda je jasno da je izazova bilo puno.
Ipak, sve sam to prihvatio kao lijepo i novo iskustvo, pa je privikavanje proteklo relativno lako. Uvijek se trudim da što više budem među lokalnim stanovništvom, da učim njihove običaje i razumijem njihov način života. Na taj način se polako i integrišete u novu zajednicu.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Na život gledam kao na jedno izazovno putovanje. Motiviše me sve ono što sam proživio na tom putovanju, kao i ono što me tek čeka.

Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme, čime ispunjavaš svoje dane?

Nešto od toga sam već naveo – obilazak Budimpešte, upoznavanje sa tradicijom i kulturom zemlje u kojoj se nalazim. Osim toga, ljubitelj sam kafe, pa volim da odvojim nešto slobodnog vremena za taj popodnevni ritual. Bavim se i grafičkim dizajnom, pa slobodno vrijeme koristim za usavršavanje te vještine.

Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Moram istaći da mi je drago što na ovo pitanje mogu da odgovorim sa: “Već sam počeo”. Kroz volonterski angažman u našoj Ambasadi u Budimpešti već sam imao priliku da vrlo konkretno doprinesem svojoj zemlji i to su trenuci koje čuvam u posebnom sjećanju. Naravno, tu se priča ne završava. Sa znanjem koje sam stekao i koje tek treba da steknem, želim da pomognem svojoj zemlji i njenim građanima na kreativan i dinamičan način.

Koji je tvoj sljedeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Sljedeći i najvažniji korak je svakako završetak MA programa na CEU. Nakon toga, nadam se da ću biti u prilici da nastavim da se usavršavam u oblastima koje me interesuju i time ostvarim svoj san – da budem uspješan i ostvaren čovjek, kako u poslovnom tako i u privatnom životu.

Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Volio bih da putujem svijetom, upoznajem nove ljude i isprobam sve ono što imam na nekoj svojoj maloj listi “stvari za uraditi”. Ipak, Crna Gora je moja domovina i njoj ću se uvijek rado vraćati.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Da im glavno pitanje ne bude “Da li da studiram u inostranstvu?” već “Đe i kako?”. Mislim da je studiranje u inostranstvu jedinstvena životna prilika i da mladi ljudi treba da je iskoriste.

  1. Feed
  2. Video
  3. Audio
Southampton postgraduates seize victory in a challenging Association of Project Management contest Southapmton Business School (27/03/17) 
 
Marija Đurđevac studira u Izmiru: Preko kursa turskog jezika do stipendije MNE Magazin (21/03/17) 
 
Dena Dervanović - Lund, grad koji motiviše!  swedenabroad portal Ambasade Švedske, Beograd (03/03/17)
 
Kaj bo z zapuščenimi zapori v Mariboru? (Šta će biti sa zapuštenim zatvorima u Mariboru?) maribor24.si (03/03/17)
 
Povratak tradiciji je neminovan AntenaM (27/02/17)
 
Crnogorski studenti u inostranstvu neiskorišćeni potencijal AntenaM (20/02/17)
 
Istraživač - Nacionalne stipendije za izvrsnost. RTCG (29.12.2016)
 
Podgoričanin Balša Lubarda u Velsu: Istražuje povezanost nacionalizma sa ekološkom bezbjednošću MNE Magazin (27/10/16)
 
Izlaganje Filipa Radenovića: CNN Image Retrieval Learns from BoW: Unsupervised Fine-Tuning with Hard Examples (24/10/16) 
Link do članka
 
Crnogorski studenti u inostranstvu: Ne robujemo rokovima kao stranci, a opet postižemo sve Antena M (16/10/16)
 
Odliv mozgova: Odlaze li nam najbolji? Antena M (22/8/16)
 

„Ambasadori” - na stipendijama Portal Analitika
Link do članka

Organizovan prvi „Ambasade Crne Gore-Otvorena kuća" događaj Ministarstvo Vanjskih poslova
Link do članka

Diplomatsko-konzularna predstavništva „otvaraju vrata“ za studente Portal Analitika
Link do članka

Dan otvorenih vrata za studente u 11 crnogorskih ambasada “ za studente Portal Analitika
Link do članka

Prvi Montenegro Embassies - Open House događaj Portal Vijesti
Link do članka

Studenti se upoznaju sa ambasadama Portal CDM
Link do članka

5 do 5, OMSA, 24.12.2012, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 16.10.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.09.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 13.07.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.05.2013, Atlas TV

07
JUN
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Ana Music 
Link do audio snimka
25
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Milena Stankovic 
Link do audio snimka
17
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Bozidar Bukilic 
Link do audio snimka
29
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Luka Vukadinović 
Link do audio snimka
24
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Sanja Šćepanović 
Link do audio snimka
01
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Jelena Pečurica
Link do audio snimka
15
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Aleksandar Jaćimović
Link do audio snimka
08
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Marija Raspopović
Link do audio snimka