Otvorene prijave za CERN-ovu ljetnju školu!

Otvorene prijave za CERN-ovu ljetnju školu!

Ministarstvo nauke otvorilo je konkurs za atraktivne studentske stipendije u vodećoj svjetskoj laboratoriji - CERN-u. Program se naziva „Studentska ljetnja škola CERN 2019“. Ovo su naročito dobre vijesti za CSI populaciju jer ove godine i crnogorski studenti koji su na studijama u inostranstvu mogu da apliciraju za CERN-ovu ljetnju školu!...

Utorak sa nas sa novim Izvršnim direktorom OCSI!

Utorak sa nas sa novim Izvršnim direktorom OCSI!

Predstavljamo vam novog stipendistu fondacije Vizin i Izvršnog direktora Upravnog odbora OCSI - Aleksandra Vučinića! Aleksandar je do sada obavljao funkciju Predsjednika Skupštine, a o njegovim iskustvima sa studiranja u inostranstvu, njegovoj motivaciji, članstvu u Upravnom Odboru, čitajte u nastavku!

Uspješno završen projekat

Uspješno završen projekat "Utorak za nas"

Završen je  pohod na koji smo krenuli u februaru - nezavisni projekat “Utorak za nas”. U ovih devet mjeseci, imali ste prilike da čitate iskustva crnogorskih studenata koji žive i uče negdje u inostranstvu i onih koji su svoje studije u inostranstvu završili i nastavili da se grade u različitim...

MEOH 2018

MEOH 2018

OCSI je u saradnji sa Upravom za Dijasporu Ministarstva Vanjskih Poslova po šesti put okupila crnogorske studente u diplomatsko-konzularnim predstavništvima širom svijeta.

Utorak za nas / Tina Kuzman, Crna Gora

Utorak za nas / Tina Kuzman, Crna Gora

Opiši tok dosadašnjeg školovanja. Tina: Osnovnu školu i gimnaziju sam završila u Podgorici. Osnovne studije takođe u Podgorici na univerzitetu Mediteran, fakultet vizuelnih umjetnosti, smjer audio-vizuelna produkcija. Specijalističku godinu sam provela u Londonu, Queen Mary University of London- Humanities and Social Sciences. Trenutno sam na magistarskim studijama produkcije u Podgorici...

U susret novoj akademskoj godini i osmoj godišnjici rada Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu (OCSI), Fondacija Visin poziva pripadnice/ke crnogorske studentske populacije u inostranstvu (CSI) sa liderskim sposobnostima, strastvenim interesovanjem za pitanja mladih i iskustvom u kreiranju i upravljanju projektima i organizaciji dogadjaja da se prijave za ovogodišnju "Visin Stipendiju za CSI Liderstvo".
Visin Fondacija je nastala kao inicijativa alumnija i članova Borda povjerenika, sa dugoročnim ciljem da lansira ultimativni program stipendiranja mladih talenata iz Crne Gore za vodeće svjetske programe visokog obrazovanja. Kratkoročno, vjerujemo da je pružanje podrške razvoju CSI mreže ključni korak ka realizaciji pomenutog cilja, i da će, kroz praktikovanje integeneracijskog povezivanja i mentorstava među CSI, buduće generacije imati osiguranu podršku za svoje ambicije, bez obzira na ekonomske i geopolitičke prilike u Crnoj Gori i na Balkanu.
Stipendija će stimulisati rad Upravnog odbora OCSI, i to kroz proces izbora Izvršnog diretkora/direktorice. Izvršna direktorica/direktor (ID) ima zadatak da unaprijedi uslove za uspostavljanje zajedničkog djelovanja medju novom generacijom crnogorskih studenata u inostranstvu (CSI), u periodu koji se smatra ključnim za dinamiku CSI populacije i buduću migraciju mladih iz Crne Gore. U okviru svoje uloge, on/a okuplja tim CSI saradnika na lokacijama širom svijeta, sa različitim akademskim profilima i vještinama. Zajedno oni rade na ispunjavanju OCSI agende koja je ID-u povjerena od strane Borda povjerenika.
Stipendija i Fondacija simbolično nose naziv “Visin” po kapetanu Vizinu, moreplovcu rođenom u Prčnju, koji je na poziv Hazbuške Monarhije na brodu Splendido oplovio svijet u periodu između 1852. i 1859., i time bio tek šesti profesionalni moreplovac koji je to učinio posle Magelana. Po povratku sa ekspedicije, kapetan Vizin je stigao u Trst 30. avgusta 1859., pa stoga je i simbolični datum lansiranja stipendije 30. avgust.
Iznos stipendije od 3,000 EUR se dodjeljuje kandidatu sa najboljom aplikacijom za poziciju Izvršnog direktora/direktorice OCSI, na period od godinu dana, u pet rata kroz akademsku 2018/19. godinu, i to: 27.12.2018., 27.03.2019., 27.06.2019., 27.09.2019. i 30.10.2019, kada počinje mandat novog/e Izvršnog/ne dirkeotra/ice. Stipendijom se želi osigurati da kandidat može da se posveti radu na unapredjenju OCSI misije i vizije kao najvažnijoj sekundarnoj aktivnosti pored svojih univerzitetskih obaveza, u cilju daljeg poboljšanja saradnje i komunikacije među sve brojnijom i različitijom CSI populacijom. Mi snažno vjerujemo da je dalji rad na unapredjenju saradnje medju CSI populacijom od kritičnog značaja, kako za same CSI tako i za budući razvoj matične države.
Profil kandidata:
- redovan student osnovnih (min 2 god.), master studija, ili doktorskih (max. 2 godina) studija u inostrastvu, ne računajući zemlje regiona (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju i Srbiju)
- dokazani akademski rezultati (min. srednja ocjena B u ECTS, 3.0 u GPA, i ekvivalentno u drugim sistemima)
- poželjno iskustvo u radu sa NVO, projektnom menadžementu, istraživanju, omladiskom aktivizmu, veb dizajnu
- poželjno iskustvo u radu i koordinaciji rada sa većom grupom ljudi u uslovima bez direktnog fizičkog kontakta (virtuelna komunikacija)
- liderstvo, kreativnost, proaktivnost, tačnost, organizacijske sposobnosti, postavljanje prioriteta i planiranje unaprijed
- engleski jezik (C1 – Napredni nivo) i još jedan strani jezik
Proces selekcije:
Svi zainteresovani kandidati mogu poslati CV (max. 2 stranice) i motivaciono pismo (max. 500 riječi) na ocsi.omsa@gmail.com do subote 15.09.2018. u ponoć po CET-u. Po prijemu aplikacije, kandidati će dobiti i link za kratak dodatni upitnik koji je neophodno ispuniti najkasnije do nedelje 16.09.2018. u ponoć po CET-u.
Kandidati koji uspješno prodju prvi krug će biti pozvani da dostave propratnu dokumentaciju (akademske transkripte, i sl.), i da se priključe nastavku selekcionog procesa koji će trajati zaključno sa nedeljom 07.10.2018. Kandidati će biti obaviješteni o finalnoj odluci o stipendiranju u utorak 9. oktobra tekuće godine. Izabrani kandidat preuzima ulogu Izvršnog/ne direktora/ice 1. novembra. Molimo da poziv proslijedite svim kolegama za koje mislite da bi bili zainteresovani za kandidaturu. Ne oklijevajte da nas kontaktirate ukoliko imate bilo kakva pitanja o OCSI i stipendiji. Ukoliko ste zainteresovani da kao CSI alumni podržite stipendiranje, ili ukoliko imate dodatnih pitanja, takođe ne okijevajte da nas kontaktirate na ocsi.omsa@gmail.com.
Konačno, svim CSI želimo izuzetno uspješnu akademsku 2018-19 godinu!
 

40685520 1664457520326465 9202503533792854016 n

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Završavam osnovnu školu kao đak generacije i dvostruki republički prvak iz fizike i upisujem srednju muzičku školu ,,Vasa Pavić", odsjek gitara. Vanredno polažem drugi i četvrti razred srednje škole, i sa 16 godina upisujem muzičku akademiju u Beogradu kao prvoplasirana na listi upisanih na svim odsjecima. Bečelor završavam sa 19 godina u Ženevi, Master iz muzičke pedagogije sa 21. Na istoj instituciji stičem diplomu mastera interpretacije, a kasnije i specijalističkih studija u Bazelu. Uporedo sa studijama u Švajcarskoj završavam specijalizaciju u Strazburu i sve ispite osim magistarskog na akademiji u Gracu. Upravo počinjem šestu godinu kao stalni profesor na muzičkom konzervatorijumu, a treću kao vanredni profesor na muzičkoj akademiji.

Kako je cilj vaših intervjua da budućim generacijama studenata dâ praktične informacije, izostavljam imena profesora i institucija, jer muzičari ih znaju, a ostalima nisu relevantne. Institucije zbilja nisu toliko bitne u mom pozivu, jer koliko god da znanje ključnih muzičkih predmeta obogaćuje muzičara, ono ka čemu svaki perspektivni, mladi muzičar stremi je ,,željeni" profesor glavnog instrumenta. Nešto nalik trenerima tenisa ili guruima u istočnjačkim kulturama, profesor instrumenta je osovina muzičkog školovanja. Budući da se muzički izvođač, poput glumca, istovremeno služi svojim umom, tijelom i emocijama, a časovi su individualni, neizbježna je bliskost sa profesorom. Njegovo znanje i ličnost ostavljaju neizbrisiv trag na mladim osobama, stoga je izbor profesora, to jest kompatibilnost s njim, ono o čemu najviše treba promisliti, prije svih drugih prednosti ili mana određene institucije. Moja motivacija, pogledi na umjetnost, a i život, su u prvih desetak godina školovanja bili pod velikim uticajem mojih profesora i neizmjerno sam im zahvalna što su u svakom trenutku podržavali i poštovali moju ličnost, jer nije rijetko da profesor ,,slomi" ono u čemu se student razlikuje od njega.

Uz redovnog profesora gitare, najviše sam učila van univerziteta. Muzički festivali, takmičenja, seminari ne pripadaju studijama, a neizostavni su za bilo koga ko želi da se ozbiljno bavi muzikom. Susreti sa najvećim imenima klasične gitare, pedagozima koji su stvorili generacije profesionalaca, a prije svega sa gitaristima tada mog uzrasta su glavni dio onoga što zovem svojim ,,školovanjem". Mimo ličnog učešća na seminarima i takmičenjima, dani i nedjelje koje sam provela u istom smještaju sa kolegama prvo iz regiona, pa onda i svijeta, su mi omogućili uvid u različite škole gitare, repertoar, radne navike, stavove i vrijednosti pojedinaca koji su nerazdvojne od načina svirke. Omogućili su mi da u svaki dan u svojoj dnevnoj sobi ili na hodniku hotela slušam mlade gitariste kojima se divim, da prisustvujem magiji njihovog susreta sa jednako talentovanim profesorima, a u nekim slučajevima, i da shvatim šta sam spremna da žrtvujem, a šta nisam kada je u pitanju karijera. Ti kontakti su rezultirali ne samo razmjenom informacija, već i mnogim prijateljstvima koje danas imam širom Evrope. U brojkama se radi o četrdesetak festivala kojima sam prisustvovala kao učenik ili takmičar, a tridesetak gdje sam bila profesor, član žirija ili koncertant.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Kako se radi o bitnijoj polovini mog života, mogu samo da nagađam koliko bih bila drugačija da sam ostala u Crnoj Gori. Ono što mogu navesti kao specifičnost Ženeve u odnosu na nečije drugo ,,inostranstvo" je njena etnička raznolikost. Nerijetko su u slučajnoj grupi od desetak osoba zastupljeni svi kontinenti. Takođe, zbog nedostupnosti smještaja u Ženevi, nisam bila u studentskom domu, nego u takozvanom foajeu u kome su bili smješteni kako studenti, tako i sezonski radnici, stažisti iz Ujedinjenih nacija, ljekari specijalizanti, fizički radnici... Iako sam zadugo bila najmlađa, mislim da mi je značilo da od starta budem u kontaktu sa ljudima različitih profila, van akademskog miljea, i da vidjevši kompleknost života nakon studija, shvatim da nisu vrijedne stresa. To na primer nisam znala tokom prve dvije godine studija u Beogradu, dok su svi oko mene bili studenti i kad sam poništavala devetku.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Radoznalost.

Da li si nekad pomislila da odustaneš?

Iako mi fali sposobnost organizacije, imam dobru dugoročnu memoriju, takmičarski duh i radoznale sam prirode, tako da studije nisu mogle teško da mi padnu. Nažalost, gitara ne pripada orkestru i nikako da postanem sama svoj menadžer, jer taj talenat nemam ni u tragovima, a kada sam birala profesiju niko mi nije reko da će mi trebati. Pomalo zavidim ljudima koji imaju radno mjesto van svoje kuće, čije su profesije emotivno lakše, ukalupljenije, zahtijevaju manje rada na sebi, snage volje, organizacije. Ljudima koji uveče ostave svoj posao na poslu. Nekada odustanem od kompozicije na kojoj radim, jer uprkos tome što mi se sviđa kako je drugi sviraju, ne uspijem da pronađem način na koji ću dostojno izraziti i sebe i kompozitora. A od profesije ne bih mogla da odustanem, sve i da hoću, jer jednom kad sam ovladala tim apstraktnim jezikom i uspjela sebe da izrazim tonovima bolje nego što mogu riječima, instrument je postao vrsta terapeuta-sagovornika. Veče pred koncert uvijek poželim da odustanem, ali se predomislim u toku sljedećeg dana, a onog sljedećeg žudim da se vratim na scenu.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava nešto nesvakidašnje, što bi željela da podijeliš sa nama?

Smotana, a samouvjerena osoba sakupi stotinu anegdota za dvanaest godina. Ako mogu, radije bih iz ličnog iskustva da posavjetujem srednjoškolce da ne vezuju svoj identitet za određeni talenat ili predmete koji im (ne)idu, makar ne u tolikoj mjeri da odustanu od izazova. Kroz osnovnu i srednju školu sam prezirala časove stranih jezika i pitala se zašto umjesto njih ne uvedu još nešto bitnije kao što je matematika ili kontrapunkt. Po meni je to bilo nepotrebno dupliranje znanja, jer ako nešto mogu reći na svom jeziku, zašto bih gubila vrijeme da to isto kažem na još dva. Shodno tome, smatrala sam da nisam talentovana za jezike, a nisu mi ni bili interesantni. Međutim, iz romantičnih pobuda počela sam da govorim engleski jezik, tokom studija mi je trebao francuski, zatim sam uz prijatelje naučila italijanski i španski, a iz hobija i zbog posla njemački, tako da sam nekih šest godina nakon moje odbojnosti ka jezicima imala intervjue za posao i radno iskustvo na šest jezika, a u međuvremenu sam ovladala komunikacijom na još dva. Osim originalne literature, bonus prijateljstava i prilika za posao, kroz jezike bolje proživljavam kompozicije nastale na određenom podneblju, svako malo se obradujem novom etimologijom, imam osjećaj da su mi date kulture nadomak ruke. Pritom i dalje nisam talentovana za jezike, ali pošto mi nisu profesija to je postalo nebitno. Uvjerenja u stilu ''ja ne volim njemački" i "ja ne volim kinesku hranu" pripadaju nezrelom razmišljanju, ukoliko ih vidite kao prepreke, a ne izazove koje vas dijele od zaista bitnih životnih opredjeljenja.

Zbog čega si odlučila da ostaneš u inostranstvu?

Osobe koje najviše cijenim u svom trenutnom okruženju su uklopljene, zadovoljne, imaju puno profesionalnih i ličnih prilika da rade ono što ih ispunjava, nesmetano napreduju. Osobe koje najviše cijenim u Crnoj Gori često su neshvaćene, željele bi da promijene puno toga, a ne nailaze na dovoljan broj istomišljenika.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Smatram da svako ko finansijski može da iznese prvi semestar života u inostranstvu pokuša. Već od drugog semestra onaj ko je uporan može naći neki studentski posao. Ja radim od svoje devetnaeste godine, djeluje rano, a tada smo zapravo fizički najspremniji za samo par sati sna, i puno učenja, rada i izlazaka. Nevezano za kvalitet univerziteta, izlazak iz zone komfora, funkcionisanje u drugačijoj sredini, komunikacija na stranom jeziku su iskustva koja su neophodna da bi se svijest pojedinca, a posljedično i zajednice promijenile na bolje. U sredini homogenoj kao Crna Gora, teško je naći prijatelja sa drugog kraja svijeta. A dobar prijatelj iz daleke zemlje je kao knjiga bajki bez kraja.

Moj stav o profesionalnim izborima mladih muzičara sam iznijela u prvom odgovoru. Za sve ostale, koji imaju želju da odu u instranstvo, a nemaju sve informacije, nekoliko je pristupa. Samo po sebi se razumije da se treba raspitati o izabranom smjeru i univerzitetu, kako online, tako među svršenim studentima. Ostali parametri su stipendije i njihova visina u odnosu na troškove života, mogućnost za studentski posao, dostupnost smještaja, kulturna ponuda grada, low-cost letovi, spoljna politika zemlje, uslovi za radnu dozvolu i tako dalje. Nije svako kosmopolita i ne treba da bude, ali treba izaći iz male sredine, ako ništa drugo makar da bi se vratili svojoj kući sa saznanjem da je tu najbolje.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: "Čojstvo, junaštvo i..."?

Braniti sebe od drugoga, a naročito drugoga od sebe već obuhvata skoro sve vrline.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Bave se izvođaštvom, pedagogijom, istraživačkim radom... Iako je prošlo više od decenije i mogu da ih analiziram nepristrasno, ne gube šarm, ostali su ispunjene i inspirativne osobe i srećna sam što ih imam za prijatelje.

Da si danas maturirala u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Identičan svojim stopama od ranije, jer za poziv imam ono što najviše volim i najbolje znam, a ne mogu ni na trenutak da zamislim da se odreknem ljudi i svojih osobina koje su plod posljednjih dvanaest godina. Da neko samo za mene zaustavi vrijeme na par decenija, onda ne bih imala mobilni telefon, ni stalan posao, išla bih još dalje na istok i na jug, svirala više jazz-a, bavila se antropologijom, ekstremnim sportovima... a možda baš tome posluži penzija.

 

marica ivanovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Ja sam školovanje u inostranstvu započela sa nepunih 15 godina. Srednju školu sam završila u internatu Insitut Montana u Švajcarskoj, nakon čega sam se opredijelila za strudiranje ekonomije na Nottingham Univerzitetu u Velikoj Britaniji. Tokom studija na Nottingham-u shvatila sam da grana ekonomije koja me najviše interesovala i koja mi je ujedno i najbolje ležala jeste ekonometrija; tako da sam poslije osnovnih studija završila i master Ekonometrije i Matematicke Ekonomije na LSE-ju.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Mnogo. Uzevši u obzir da sam Crnu Goru "napustila" u prvom razredu srednje škole veliki dio moje ličnosti se formirao van Crne Gore. Sistem obrazovanja u inostranstvu je mnogo drugačiji nego kod nas i mislim da je dosta uticao na način na koji trenutno razmišljam. Profesori su se uvijek trudili da nas "natjeraju" da razmišljamo objektivno ali i kritički i da preispitujemo sve što učimo. 
Na mene je takođe dosta uticalo upoznavanje nekih novih ljudi, različitih kultura i pogleda na svijet.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Uvijek sam bila veoma ambiciozna i išla ka tome da ostvarim uspjeh, ali moja najveća motivacija u svemu što radim jeste moja porodica. Roditelji su mi bili ogromna podrška i znala sam da ih svaki moj uspjeh čini ponosnima.

Da li si nekad pomislila da odustaneš?

Iskreno, nikada nisam bila u iskušenju da odustanem kada su u pitanju bile moje studije, ali jesam pomislila da odustanem od aplikacija za posao u Londonu jer je to bio vrlo dug, iscrpan i težak proces. Mislim da sam za vrijeme magistarskih studija poslala oko 25-30 aplikacija, a za pojedina radna mjesta sam imala i po i 10 intervjua. U isto vrijeme sam radila magistarske na LSE-ju i nije mi bilo lako da se dovoljno posvetim i aplikacijama i studijama. Zbog toga sam razmisljala da prekinem proces apliciranja za posao, ali srećom sam sebe pogurala da dam najviše od sebe tih par mjeseci i uspjela da dobijem par ponuda za posao nakon završetka studija.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava nešto nesvakidašnje, što bi željela da podijeliš sa nama?

Marica: Imam mnogo lijepih uspomena sa školovanja u inostranstvu, ali mene su oduvijek najviše inspirisali ljudi. Za vrijeme studija na LSE-ju imala sam priliku da upoznam i razgovaram sa našim Nobelovcem iz ekonomije. Takođe sam slušala predavanja mnogih javnih ličnosti poput Wolfganga Schäuble-a, koji je u to vrijeme bio ministar finansija Njemačke. Mislim da sam mnogo naučila slušajući njihove životne priče i savjete koje su imali za nas, mladje generacije.

Zbog čega si odlučila da ostaneš u inostranstvu?

Marica: Odlučila sam da ostanem u Londonu jer radim u finansijskom sektoru, a London je trenutno finansijski centar Evrope (vidjećemo kakva će situacija biti nakon Brexita).
Znala sam da ovdje mogu da steknem veliko znanje i mislim da je to bila ispravna odluka. Trenutno sam vrlo zadovoljna svojim poslom i znanjem koje stičem svakodnevno, ali to ne znači da se neću vratiti u Crnu Goru za par godina.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Preporučila bih im da dobro istraže sve mogućnosti i pronađu svakako ono što vole. Mislim da ima mnogo opcija za školovanje van Crne Gore i mislim da ponekad ni mi sami nismo svjesni koliko izbora imamo. Takodje bih im preporučila da ih nikad ne sputava strah od neuspjeha, jer smatram da je bolje pokušati pa ne uspjeti, nego se cio život kasnije pitati šta bi moglo biti da smo barem probali.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: "Čojstvo, junaštvo i..."?

Upornost.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Postoje dva puta kojima su krenuli ljudi koji su me ohrabrili da donesem odluku da svoju karijeru započnem u finansijama. Jedan dio je ostao u finansijama da napreduju ka samom vrhu toga sektora, dok se pozamašan broj ljudi opredijelio da svoju sreću okuša u start up-ovima. London je ogroman „hub“ za firme koje su tek u početnim fazama jer postoji dosta investitora koji traže preduzetnički mindset.

Da si danas maturirala u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Definitvno bih pokušala makar godinu dana da provedem van Crne Gore, jer mislim da je blago koje stičemo na putovanjima i upoznavanjem različitih kultura neprocijenjivo.

bozidar bukilic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Svoje osnovne studije iz engleskog jezika i književnosti sam započeo na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, nastavio na Univerzitetu u Misisipiju i završio na Univerzitetu u Granadi. Nakon toga, dobio sam dvojnu master diplomu sa Univerziteta u Algarveu u Portugalu i Autonomnog univerziteta u Barseloni iz procesovanja prirodnog jezika (kompjuterske lingvistike).

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Mnogo je uticalo na sva polja. Kada jedna mlada osoba izađe tako rano iz zemlje, sebe formira u potpuno drugačijem sistemu gdje stvari funkcionišu na drugačiji način. Na akademskom polju imao sam priliku da iskusim različite obrazovne sisteme i uzmem od svakog ono što mi je najviše odgovaralo, izučim potpuno drugačija polja, sarađujem sa jako dobrim profesorima - jednim koji su me vodili kroz moje osnovne studije i pripremili me za naredni korak i drugim koji su bili uz mene kroz čitavu master tezu i tako mi pomogli da napišem nešto što sam sa ponosom mogao da predstavim na mnogim konferencijama na kojima sam bio. Na društvenom polju je uticalo tako što sam razvio sposobnost da radim efikasno u međunarodnom okruženju uz otvoren dijalog što se na prvi pogled čini lakim, a zapravo je veoma izazovno. Otkrio sam i naučio da cijenim nevjerovatno drugačije pristupe stvarima / zadacima / problemima. Unaprijedio sam svoje jezičke vještine u svakoj od zemalja u kojima sam živio, naučio da kuvam najrazličitija jela iz raznih djelova svijeta. Naizgled potpuno nasumice pominjem jezike pa kuvanje, ali to su za mene jako vrijedni suveniri koje ću nositi sa sobom uvijek. Lijep je osjećaj kada jedete špansku tortilju koja vas podsjeti na Alambru koja vas podsjeti na 21. rođendan, koji vas podsjeti na 22. rođendan i šest povezanih letova do Portugala umjesto dva zbog oluje u Frankfurtu koji vas podsjete da kasnite tamo gdje god treba da idete jer ste odlutali mislima na drugi kraj svijeta. Upravo to što sam imao ovakvo dosadašnje iskustvo obezbijedilo mi je posao u internacionalnom koledžu gdje sada radim.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Moja motivacija nije bila jednolika, prosto je bilo više faktora koji su činili da nastavljam da idem putem koji sam odabrao. Potraga za kvalitetnim obrazovanjem, a kasnije i za izučavanjem polja koje ne postoji u Crnoj Gori, potraga za novim iskustvima, putovanjima, ljudima i kulturama su neki od faktora koje bih izdvojio.

Da li si nekad pomislio da odustaneš?

Ne. Je li bilo teško nekada - jeste. Ali da sam pomišljao da odustanem - nisam. Nisam odustajao jer sam imao jasan cilj ispred sebe koji je sam po sebi bio važan za ostvarenje svega onoga što sam unaprijed bio zamislio i želio. Da je bilo teško, jeste. Ne vjerujte svakom Instagram feed-u kroz koji proletite pogledom.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešavalo nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?

S obzirom da nešto nesvakidašnje za mene ne mora nužno da bude nesvakidašnje za vas, pokušaću da stavim stvari u perspektivu. Saobraćaj u Limi je, eto, nešto potpuno nesvakidašnje za jednog Crnogorca - meni je to bila (nažalost) svakodnevica, zato mi je i dalje smiješno kada neko pomene gužvu u saobraćaju u Podgorici. Večernje džogiranje dok se pali muzika i fontane sa svjetlima na Plasa Espanji u Barseloni je meni bilo nesvakidašnje iskustvo, kao i trenutak kada prođem pored Casa Batllo svaki put na putu kući. Krstarenje rijekom Amazon i igranje sa peruanskim plemenom čije žene su u toplesu je bilo jako nesvakidašnje za mog šestogodišnjeg sestrića dok je gledao snimak koji sam poslao sestri na Viber. Pod tu grupu spadaju i žabe, crvi, lame, alpake i morski prasići koje sam probao u nekom trenutku svog boravka vani (izvinite vegetarijanci).

Zbog čega si odlučio da se vratiš u Crnu Goru?

Došli smo do čuvenog pitanja. :) U Crnoj Gori sam već godinu i po, prvi put posle osamnaeste godine. Vratio sam se, za sada, jer imam divan posao koji me ispunjava i u kojem potpuno i istinski uživam. I dalje sam ovdje jer, pored posla, ponovo sam okružen ljudima koje volim i koji mi neizmjerno znače. Ja sam u svojim dvadesetim i trudim se da sagradim kvalitetnu karijeru u polju koje volim, tako da planiram da ostanem ovdje sve dok je prostor za rast i razvoj na svakom planu života moguć. Sve ovo ne znači da sam odlučio da ostanem u Crnoj Gori, znači samo da sam uspio da prepoznam šta je to što trenutno zaista želim i priliku da postignem nešto više. Ne vidim sebe vezanog ili na bilo koji način definisanog geografskim granicama.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Zapitajte se zbog čega odlazite. A onda znajte zbog čega odlazite.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: "Čojstvo, junaštvo i..."?

Radije bih ga izmijenio u vraćanje skromnosti, razvijanje tolerantnosti i uzdizanje obrazovanosti.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Iskreno, nisam jedna od osoba koje imaju uzore. Svoju inspiraciju nisam tražio u drugim ljudima nego u želji da znam više. Kad znate više, informisani ste. Informacija je moć.

Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Isti kao i prije skoro deset godina, otišao bih iz zemlje.

marija raspopovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Osnovnu i srednju školu završila sam u Podgorici, s tim da sam treći razred srednje završila u Americi, u Nebrasci. Osnovne studije sam započela na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, a kao stipendista američke Vlade na trećoj godini studija bila sam student razmjene na Univerzitetu u Misisipiju. Magistarske studije iz oblasti evropskih studija, a kasnije i iz oblasti međunarodne ekonomije, završila sam u Belgiji, na Katoličkom Univerzitetu u Luvenu.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Vrlo jednostavno - mnogo. Počevši od jednogodišnjeg boravka u Americi tokom srednje škole, pa sve do završetka magistarskih studija. Vjerujem da je moj prvi boravak u inostranstvu u ključnom periodu odrastanja, formiranja ličnosti i definisanja afiniteta bio prekretnica u mom životu, i glavni momenat kad je sve u suštini i počelo - želja za dodatnim obrazovanjem, usavršavanjem jezika, upoznavanjem novih ljudi i kultura, putovanjima, samostalnošću. Povrh svega toga, dobila sam znanje koje mi je u mnogom pomoglo kasnije u poslu i karijeri.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Generalno sam bila motivisana iznutra, oslanjala sam se na to da želim da radim nešto što me interesuje, što me privlači, što smatram važnim za obrazovanje i formiranje moje ličnosti, nešto gdje osjećam zadovoljstvo i ispunjenost, a i što će me pripremiti kasnije i za nove životne izazove. Studije u inostranstvu bile same po sebi cilj, ali i nagrada, dok je sve ostalo što se desilo usput i "sa strane" bio dodatni podstrek da nastavim naprijed.

Da li si nekad pomislila da odustaneš?

Mislim da svi prolazimo u jednom trenutku tu fazu kad se kolebamo. Ali, veoma je bitno da istrajemo do kraja, jer samo tako možemo da sazremo kao ljudi i ličnosti i suočimo se sa izazovima koje nam život postavlja. Kakve god okolnosti bile, najvažnije je da mi, prvenstveno zbog sebe, damo sve što možemo - tada je uspjeh najslađi!

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešavalo nešto nesvakidašnje, što bi željela da podijeliš sa nama?

Bilo je tu raznih situacija. Možda da pomenem upravo onu kad sam zapravo prvi put pomislila da odustanem. To je bilo u srednjoj školi kad sam pošla za Ameriku. S obzirom na to da nisam mogla da biram u kojoj državi i gradu ću da boravim, završila sam u Nebrasci, u gradiću (a zapravo selo) Artur. Moram priznati da kad su mi javili gdje treba da idem više nisam imala želju za odlaskom (moj otac se šalio da je naše selo u Bjelopavlićima grad za Artur). Najviše zbog roditelja, krenula sam u tu novu avanturu. Poslije dva dana putovanja, na kome sam ostala i bez prtljaga, ušla sam u kuću na dva sprata, u sred nedođije, okruženu samo poljima kukuruza. U sobi u kojoj sam trebala da boravim narednih godinu dana, prva stvar koja me dočekala bio je miš, i to mrtav. Ajde, to sam nekako preživjela. Onako umorna poslije napornog puta legla sam da se odmorim, i u jednom trenutku sam čula kako je nešto palo. Mislila sam da je u pitanju nešto sa police za knjige pa nisam reagovala. Kad sam se ustala malo kasnije, iz kante za smeće koja je bila ispod prozora, virio je rep od zmije. Tada sam samo rekla - "što će meni ovo, gdje sam došla", zvala roditelje i rekla im da želim kući. Moja majka je rekla da sačekam koji dan, da prvi utisci uvijek mogu da varaju, pa ako baš ne mogu dalje da izdržim da povratak natrag nije sporan. Naravno, bila je u pravu. Bila je to jedna od najljepših godina u mom životu. Iz ove perspektive ovu “epizodu” mogu da pričam samo kroz smijeh, ali tada, meni 17-ogodišnjakinji koja je završila negdje "bogu iza tregera" nije bilo ni malo do smijeha.

Zbog čega si odlučila da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?

Nakon boravka od skoro šest godina vani, vratila sam se u Crnu Goru. Iskreno, iako negdje dugoročno sebe vidim u Crnoj Gori, voljela bih da sam ostala još koju godinu da prikupim još neka znanja i iskustava, ali prosto određene okolnosti mi nisu to dozvolile. I to je potpuno ok, ne žalim što sam se vratila, naprotiv. Volim svoju zemlju, i posle toliko godina rada i angažmana kada je u pitanju OCSI kroz koju sam imala prilike da upoznam nevjerovatne ljude, voljela bih kada bi se svi oni vratili kako bi svi zajednički radili na daljem unapređenju i boljitku našeg društva. Cijenim da mi (koji smo bili i koji su trenutno u inostranstvu) i mladi ljudi u Crnoj Gori, koji možda nisu imali prilike ili nisu htjeli da idu u inostranstvo, treba zajednički da radimo na pozitivnim promjenama, prenoseći i primijenjući stečena znanja i iskustva u svojoj zemlji i sa ljudima koje najbolje znamo.

Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Školovanje u inostranstvu je velika životna škola i neprocjenjljivo iskustvo i bogatstvo. Kad jednom spakuješ kofere i uputiš se u neku drugu, daleku, zemlju prinuđen si da sebi skrojiš jedan sasvim novi život. Nova sredina, novi prijatelji, nova kultura i jezik, nove dnevne rutine, obaveze, brige i problemi, nova zadovoljstva, sve je to jedna uzbudljiva avantura koja vam pomogne da otkrijete djelove sopstvene ličnosti za koje možda nijeste znali da postoje. Sada više nego ikad ima prilika za mobilnost i studiranje u inostranstvu kroz razne programe razmjene i stipendije, tako da svima savjetujem da grabe prilike koje im se u tom dijelu pružaju. Iako školovanje u inostranstvu nosi sa sobom puno izazova, kada se sve sabere i oduzme, odlaskom vani možete samo da dobijete u svim aspektima - obrazovnom, profesionalnom i ličnom.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan crnogorskog modernog društva: “Čojstvo, junaštvo i...”

Čojstvo, junaštvo i znanje.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoje ambicije, i da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Inspirišu, motivišu i podržavaju me i dalje. I hvala im na tome.

Da si danas maturirala u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Išla bih istim putem. Ako bih već mogla da vratim vrijeme, možda bih samo promijenila neke sitnice.

 

Vladan Kekovic

 

Opiši tok dosadašnjeg školovanja.

Moje dosadašnje školovanje se sastoji iz upisivanja Stomatološkog fakulteta u Nišu nakon završene voljene Podgoričke gimnazije. Moj prvi akademski put u inostranstvo je bio radi izlaganja na Kongresu mladih naučnika u Portugalu, gdje sam predstavio naš rad i Niški Univerzitet. Već pri prvom stručnom internacionalnom iskustvu sam uvidio značaj kontinuirane edukacije i saradnje sa kolegama u inostranstvu, pa ubrzo nakon sam otišao steći nova teorijska i klinička iskustva na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, gdje sam proveo semestar četvrte godine studija. Zahvaljujući internacionalnim stupendijama, kao i u slučaju odlaska u Zagreb, imao sam priliku provesti petu godinu studija u Torinu i prvu godinu doktorskih studija u Milanu. Kasnije sam takođe imao zadovoljstvo proći tri mjeseca intenzivne kliničke prakse u Beču, na jednoj od najprestižnijih ustanova u Evropi i svijetu, kao i ostati saradnik na Univerzitetima Milana i Beča.

Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?

Studije u inostranstvu su mi pokazale da su granice uglavnom jako daleko, i to oslobađanje kreativnosti i intelektualni input, koji se svakoj mladoj osobi ne smije ograničavati ni pod kojim uslovima smatram jednim od ključnih elemenata za napredovanje pojedinaca a samim tim i društva. Dakle uticalo je pozitivno i imalo je, i ima, veoma bitnu ulogu u mojoj karijeri.

Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Mogao bih izdvojiti postizanje visokog kvaliteta, pored mnogih pokretača, jer je za veliki rad potrebna i velika motivacija. Veliko je zadovoljstvo biti u mogućnosti pružiti našim pacijentima nešto što je u koraku sa svjetskim standardima zdravstva.

Da li si nekad pomislio da odustaneš?

Odgovor je ukratko ,,ne'', ali on je najvjerovatnije opravdan mojim tipom ličnosti. Poznajem više kolega koje su se kolebale na svom profesionalnom putu, čak i odustajali pa se vraćali, pa su ipak postali sjajni stručnjaci, a neki od njih su i moji profesori i mentori.

Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?

Zanimljiva situacija se desila kada naš kolega, bivši košarkaš, nije odmah prihvatio sugestiju profesora da se ne savija pretjerano dok radi, sa opravdanjem da je profesoru lakše jer nije visok dva metra. Nakon toga je profesor preuzeo rad sa pacijentom, ali popevši se na svoju stolicu, i besprekorno završio rad sa visine od preko dva metra. Mislim da naša grupa nikada neće zaboraviti to predavanje o ergonomiji.

Zbog čega si odlučio da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?

Zbog oblasti hirurgije, implantologije i regeneracije kosti koje me zanimaju odlučio sam da nastavim svoj rad i saradnje u Beogradu, Beču i Milanu, ali, radi više razloga i lične želje sam zadržao rad i sa Crnom Gorom, tako da više puta mjesečno dolazim kako bih radio u svojoj privatnoj ordinaciji u Podgorici.

Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoje ambicije, i da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?

Originalnu inspiraciju da pratim svoja interesovanja i ambicije, kao i težnju ka profesionalnom ostvarenju dobio sam od roditelja. A ljudi iz struke na koje se ugledam su dosledni usavršavanju, istraživanju i radu, tako da su prisutni na naučnoj sceni naše struke i dalje.

Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?

Smatram da sam imao sreće, jer sam upisao što sam želio, po osjećaju, i ispostavilo se da nisam pogriješio. Dakle, moji koraci bi svakako ostali isti. Preporučujem mladim ljudima pred kojima stoji odluka za koju se struku opredijeliti, da upotrijebe maštu i oslone se jednim dijelom na osjećaj. Želja za ostvarenjem snova će ih gurati kroz teške trenutke na putu ka profesionalnom ostvarenju.

Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan crnogorskog modernog društva : “Čojstvo, junaštvo i...”

Čojstvo, junaštvo i ostale vrijednosti kojima se moramo vratiti.

Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Poruka bi glasila da je osim dobre volje neophodno da rad ne izostane. Sa tim osnovnim elementima znanje se može sticati i kući i u inostranstvu, ali inostranstvo donosi drugu vrstu dinamike koja je vrlo korisna i ukoliko postoji mogućnost odlaska u inostranstvo, ohrabrio bih mlade ljude da naprave taj korak.

 
  1. Feed
  2. Video
  3. Audio
Southampton postgraduates seize victory in a challenging Association of Project Management contest Southapmton Business School (27/03/17) 
 
Marija Đurđevac studira u Izmiru: Preko kursa turskog jezika do stipendije MNE Magazin (21/03/17) 
 
Dena Dervanović - Lund, grad koji motiviše!  swedenabroad portal Ambasade Švedske, Beograd (03/03/17)
 
Kaj bo z zapuščenimi zapori v Mariboru? (Šta će biti sa zapuštenim zatvorima u Mariboru?) maribor24.si (03/03/17)
 
Povratak tradiciji je neminovan AntenaM (27/02/17)
 
Crnogorski studenti u inostranstvu neiskorišćeni potencijal AntenaM (20/02/17)
 
Istraživač - Nacionalne stipendije za izvrsnost. RTCG (29.12.2016)
 
Podgoričanin Balša Lubarda u Velsu: Istražuje povezanost nacionalizma sa ekološkom bezbjednošću MNE Magazin (27/10/16)
 
Izlaganje Filipa Radenovića: CNN Image Retrieval Learns from BoW: Unsupervised Fine-Tuning with Hard Examples (24/10/16) 
Link do članka
 
Crnogorski studenti u inostranstvu: Ne robujemo rokovima kao stranci, a opet postižemo sve Antena M (16/10/16)
 
Odliv mozgova: Odlaze li nam najbolji? Antena M (22/8/16)
 

„Ambasadori” - na stipendijama Portal Analitika
Link do članka

Organizovan prvi „Ambasade Crne Gore-Otvorena kuća" događaj Ministarstvo Vanjskih poslova
Link do članka

Diplomatsko-konzularna predstavništva „otvaraju vrata“ za studente Portal Analitika
Link do članka

Dan otvorenih vrata za studente u 11 crnogorskih ambasada “ za studente Portal Analitika
Link do članka

Prvi Montenegro Embassies - Open House događaj Portal Vijesti
Link do članka

Studenti se upoznaju sa ambasadama Portal CDM
Link do članka

5 do 5, OMSA, 24.12.2012, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 16.10.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.09.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 13.07.2013, Atlas TV

5 do 5, OMSA, 25.05.2013, Atlas TV

07
JUN
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Ana Music 
Link do audio snimka
25
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Milena Stankovic 
Link do audio snimka
17
MAJ
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Bozidar Bukilic 
Link do audio snimka
29
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Luka Vukadinović 
Link do audio snimka
24
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Sanja Šćepanović 
Link do audio snimka
01
MAR
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Jelena Pečurica
Link do audio snimka
15
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Aleksandar Jaćimović
Link do audio snimka
08
FEB
2013
Radio Antena M - Sapienti Sat - Marija Raspopović
Link do audio snimka