×

Upozorenje

JFile: :read: Nije moguće otvoriti datoteku: http://www.mladiinfo.com/feed/

 

Maturant si, apsolvent ili magistrant?

 Razmisljaš o početku/nastavku studija u inostranstvu?

 Ove informacije su namijenjene tebi i tvojim kolegama/icama sa sličnim planovima i ambicijama. Cilj je da budeš blagovremeno upućen/a u mogućnosti i zahtjeve za svaku od aplikacija, kako bi mogao/la kvalitetno da ih odradiš.

 OCSI želi da započne kreiranje sveobuhvatnog uvoda u sezonu aplikacija 2013/14, koji će se moći lako dopunjavati iskustvima budućih članova OCSI.

 U ovom dokumentu ćes naći generalni osvrt na aplikacionu porceduru, ključne informacije ili linkove do ključnih izvora informacija za sva područja na kojim se trenutno nalaze OCSI članovi i alumni (20 zemalja), kao i kontakte OCSI PoC-ja za svaku lokaciju ukoliko želiš dodatno da istražiš i dobiješ više informacija.

 OCSI mreža pruža volonterski ove informacije, zavisno od svojih obaveza, ali većina naših članova i alumnija je voljna da pomogne.

 Za sve dodatne informacije ili ukoliko želiš da dopuniš neke od datih informacija možeš kontaktirati direktno OCSI na info@omsa.me.

 

 

 DESET PRAVILA ZA APLIKACIONE PROCESE ZA STUDIJE U INOSTRANSTVU

 

Početak je tvoje posljednje godine srednjoškolskog/osnovnog fakultetskog obrazovanja, i ti polako počinješ da ozbiljnije razmiljaš o idućem koraku u svojoj akademskoj/profesionalnoj karijeri.

Sa žaljenjem moramo da te obavijestimo, da već uveliko kasniš.

U akademskom svijetu septembar je Nova godina. Ne samo akademska nego i aplikaciona. To je početak cijelog niza “zadataka” za studente koji planiraju da apliciraju za osnovne, master i doktorske programe van svoje matične zemlje. Ukoliko tek sada počinješ da razmišljaš o mogućnostima, popustio/la si cijelu jednu ključnu akademsku godinu u toku koje si mogao/la da nadogradiš znatno svoj akademski profil i pripremiš se uspješno za akademski proces.

3. razred srednje škole, druga godina osnovnih studija (treća u četvorogodišnjim studijama) i prva godina mastera su godine kada se mogu ostvariti dodatni napori, kreirati dodatne aktivnosti i ostvariti ključni kontakti koji mogu biti od koristi u samom aplikacionom procesu godinu dana kasnije. Ustvari, prvo pravilo koje važi za svaki ozbiljan akademski aplikacioni proces jeste:

 

 

Pravilo 1: Sada žanjemo ono što smo posijali dvije godine ranije.

 

Ukoliko jesi srećne ruke da te ova brušura pronašla na vrijeme, carpe annum!

Istraži detaljno svoja interesovanja i mogućnosti (vidi niže) i kreiraj detaljan plan aktivnosti koje ti mogu pomoći da kvalitetnije ispuniš očekivanja i zahtjeve akademske aplikacije.

Ovo je tvoja godina da popraviš ocjene i da odeš na studentsku razmjenu!

Da naučiš novi strani ili programski jezik!

Da volontiraš i uključiš se ozbiljnije u aktivnosti koje se bave studentskom populacijom ili određenim problemom u društvu!

Da odradiš kratak staž u nekoj kompaniji ili institutu!

Da apliciras za jednu ili više ljetnjih/zimskih škola, simpozijuma i konferencija!

Da organizuješ, priključiš se, prezentuješ rezultate nekog konkretnog projekta!

Da se oprobaš kao lider, inovator, aktivista, krativac, član tima!

Da ostvariš izuzetne sportske rezultate (sportisti imaju posebno zatjevne aplikacione norme), da se istakneš kao kvalitetan umjetnik ili osvojiš nekoliko nagrada za svoj naučni rad!

I najvažnije, da istražiš dobro Internet i prikupiš sve relevantne informacije o programu/ima za koje planiraš da apliciraš.

Ukoliko kasniš, čeka te mnogo posla u narednih par mjeseci.

Srećom ovjde smo da ti pomognemo!

Ukoliko si se upravo uključio/la u aplikacioni proces, moraš se upoznati sa aplikacionim kalendarom. Većina aplikacionih procedura za internacionalne studente prati anglo-američku strukturu u kojoj se aplikacije otvaraju u toku septembra i zatvaraju početkom decembra ili januara. Mnogi evropski programi aplikacija prate ovu formu iskljucivo za internacionalne studente, koji apliciraju za dodatno finansiranje, dok se studenti koji su državljani upisuju u toku drugog semestra. Izuzeci su njemački programi DAAD za koji su deadlines ranije u toku novembra mjeseca, programi u Austriji za koje se aplicira tokom juna/jula, kao i programi u Italiji i Sloveniji za koje se aplikaciona procedura obavlja načelno u toku avgusta i septembra mjeseca, par nedelja pred sami početak studija. Naravno, izuzeci su i programi koji se odvijaju na južnoj hemisferi (zbog inverzije godišnjih doba) kao i programi u Japanu, gdje akademska godina počinje prvog aprila. Glavno pravilo aplikacionih kalendara jeste:


Pravilo 2: Što je program kompetitivniji i kvalitetniji

to su rokovi za apliciranje raniji i strožiji.

 

Najbolji akademski programi na planeti dobijaju između 10 i 100 puta više aplikacija nego što primaju studenata, pa je stoga i logično da se aplikacije zatvaraju ranije.

Pored upoznavanja sa akademskim aplikacionim kalendarom valja se upoznati i sa ličnim kalendarom mogućnosti, unutar jedne aplikacione sezone. Naime, svaka aplikacija se sastoji od cijelog niza zahtjeva koji moraju biti ispunjeni. Svaki zahtjev podrazumijeva određenu posvećenost i vrijeme za realizaciju. Za uspješnu aplikaciju potrebno je dakle uskladiti svoje trenutne primarne obaveze za naradenih par mjeseci sa potrebom da se na vrijeme realizuje svaki od zahtjeva iz jedne ili više aplikacija. Ovo nas vodi do sledećeg pravila:

 

 

Pravilo 3: Kvalitetna aplikacija zahtijeva “puno radno vrijeme”.

 

Aplikacije za studijske programe u inostranstvu su u principu prilično zahtjevni procesi. Sve popularnije su “sveobuhvatne aplikacije” kojima se zahtijeva pregršt (izvora) informacija o tebi i tvom radu. Koordinatori aplikacionih procesa kreiraju procese tako da dobiju što kompletniju i što detaljniju sliku o tebi kao o osobi, kao i o tvojim sposobnostima, interesovanjima i dometima unutar akademskog ili drugih interesovanja. Dodatno, aplikacioni procesi sve više obiluju dokazima o zadovoljavanju određenih standarda, kao što su testovi poznavanja jezika na kojem će se predavanja odvijati, testovi razumjevanja određene materije, ali i zrelo i strukturisano razmišljanje/izlaganje na zadatu temu. Za pripremu svih ovih pojedinačnih zahtjeva unutar jedne aplikacije potrebno je vrijeme. Stoga je od izuzetne važnosti na vrijeme identifikovati program za koji želiš da apliciraš.

Pitanje mjeseca (septembra, najkasnije) dakle jeste:

ZA KOJI/E PROGRAM/E ŽELIM DA APLICIRAM?

Ovo je ujedno i najteže pitanje u cijelom aplikacionom procesu, pa stoga važi i sledeće pravilo, koje ujedno i sumira pravila 1-3:

 


Pravilo 4: Što se ranije identifikuje program na koji se želi aplicirati,

to su veće šanse da aplikacija bude uspješna.

 

U aplikacionim procedurama vrijeme je tvoj najveći neprijatelj. Prolazi užasno brzo, a stvari koje treba kompletirati se samo umnožavanju. Ukoliko do sada nisi uspio/jela da se odlučiš, septembar je kritično vrijeme da zagriješ stolicu i usijaš Google sa pretragama svake vrste o tvom željenom domenu rada/studija. Važno je prikupiti što više konkretnih infomacija o programima koji te intrigiraju, kako bi se lakše odradila eliminacija. Kritična stvar u pretrazi je opisana sledećim pravilom:

 

 

Pravilo 5: Apliciraj za studijski program, ne za lokaciju.

 

Već je postala anegdota izjava jedne podgoričke gimnazijalke koja je na pitanje: “Šta ćeš da studiraš?” redovno odgovarala “Ja ću u Rim!”. Akademska aplikacija jeste i treba da bude isključivo o akademskom programu. Kvalitetan akademski proces je obično koncipiran tako da te bar desetak puta natjera da se dobro zapitaš: “Zašto ja u stvari sve ovo radim?” Ukoliko odgovor nije u samom ishodu, mogućnosti da budeš dio jedne ozbiljne akademske insitucije i tamo uspješno pratiš nastavu i da se usavršavaš, onda podliježeš velikom riziku da 1) traljavo odradiš aplikaciju, 2) nakon samog početka studija shvatiš da si se obreo/la u situaciji koju fundamentalno ne želiš i onda ili odustaneš ili provedeš više godina u toj situaciji čekajući diplomu. Pomnim istraživanjem i prikupljanjem informacija praviš sebi dakle jednu veliku uslugu u budućnosti, jednostavno jer se zdravo motivišeš za nešto što će iziskivati više godina tvog rada i truda.

Lista naših primarnih predloga za početak istraživanja pored Google-a je data na sidebar-u u OCSI Informatoru. To su provjereni sajtovi koji vrve od informacija o konkretnim (stipendijskim) programima.

U Americi, Kanadi i Velikoj Britaniji postoje brojna rangiranja za svaki od priznatih univerizteta, kao i za svaki od programa ponaosob. Ove infromacije mogu zasigurno biti od pomoći pri odlučivanju za koji program valja aplicirati. Za rangiranje svjetskih univerizteta najpoznatije top liste su tzv. šangajska i QS lista koje se obnavljaju svake godine i na kojima na žalost i dalje nije ni jedan od crnogoskih univerziteta. Slovenija, Hrvatska i Srbija imaju po jedan univerzitet u top 500 i to redom ljubljanski, zagrebački i beogradski. Pozicioniranje na listi nije apsolutni indikator kvaliteta obrazovanja, već relativni, pa ga tako i treba razumjeti. Globalno pozicioniranje alma mater univerziteta može biti kritično za osobe koje imaju globalne karijerne ambicije, ali relativno neutralno za osobe koje žele da se ostvare u državi ili regionu.

Neki tipovi programa, posebno master programa, imaju i svoje wiki strane na kojima su izlistani svi renomirani univerziteti na planeti na kojima se ti programi nude, sa njihovim linkovima. Ukoliko imaš konkretno akademsko interesovanje onda je vjerovatno najbolje pretražiti veb za institucije na kojima rade lideri u tom konkretnom polju. Ovo je posebno važno za studente koji apliciraju za master i doktorske studije.

Svi koorinatori aplikacionih procesa na kvalitetnim univerzitetima su spremni da ažurno i detaljno odgovore na tvoja konkretna pitanja vezana za neki od programa. U suštini, i na najkompetitivnijim programima, oni su trgovci, koji žele da dobro prodaju svoj proizvod – akademski program, i trudiće se maksimalno da dobiješ ili budeš upućen/a u sve informacije o programu koje te mogu zanimati. Ukoliko su akademski koordinatori zaduženi za aplikaciju neodgovorni, ne odgovaraju na tvoje mail-ove i pozive, ne dostavljaju ti potrebnu dokumentaciju, onda je to jasan znak da je program loše organizovan i da će samo učeše u programu biti prožeto administratorskim propustima i neefikasnošću. Dodatan izvor informacija su mreže kao što je OCSI, kontkatiranje osoba koji su trenutno na studijama, povezivanje sa alumnima – generalno razmjena informacija sa što većim brojem ljudi koji su završili program koji te interesuje ili koji imaju sličan studijski profil.

Septembar je dakle ključni mjesec kada se određuju prioriteti među akademskim programima na koje želiš da apliciraš. Oktobar je mjesec kada moraš početi da realizuješ svoju/e aplikaciju/e. To nas vodi na sledeće pravilo:

 

Pravilo 6: Nema besplatne aplikacije.

 

Možda ćeš uspjeti da osvojiš stipendiju za same studije u inostranstvu, ali svaki aplikacioni proces nosi sa sobom manje ili veće, a sve češće nezanemarljive troškove. Da li će to biti ispit iz jezika ili neki drugi kvalifikacioni ispit, prevod i ovjera diplome/svjedočanstva, nostrifikacija, kreiranje nekog uvjerenja ili bilo kakvog pravnog dokumenta, svaka aplikacija će te realno koštati između 50 i 200 eura.

Ovo je momenat, kako bi Amerikanci rekli, za “parental awareness”. Važno je da ukoliko nisi zaposlen/a ili nemaš svoj dodatni izvor finansija, da prije početka rada na svakoj aplikaciji razgovaraš sa svojim roditeljima i uputiš ih detaljno u troškove koje će tvoja aplikacija iziskivati. Šta više, ukoliko su tvoji roditelji ti koji će snositi troškove dodatnih finansija za program koji ne daje punu stipendiju, izuzetno je važno da im to jasno objasniš. U ovom slučaju njihova podrška jeste ključna za tvoju aplikaciju.

Da bi pravilno procijenio/la troškove koji predstoje važno je da sastaviš listu svih zahtjeva koje programi za koje želiš da apliciraš imaju. Tipično, samo procesuiranje aplikacije je između 50 i 100 eura. Prevod dokumenata na strani jezik se kreće između 10 i 30 eura po strani. Ovjere dokumenata haškim apostilom su oko 10 eura po dokumentu. Konačno, za aplikaciju će ti biti potreban barem jedan od standardizovanih testova, što nas dovodi do sledećeg pravila:

 

Pravilo 7: Znaj svoje testove.

 

Ukoliko će ti je ovo biti prvi boravak u inostransvtu u poslednje dvije godine i program je na engleskom jeziku, moraćeš da odradiš TOEFL ili IELTS ispit. Za studije na francuskom će ti biti potreban DELF B2, DALF C1 ili TCF ispit zavisno od univerziteta, na španskom DELE B2. Za studije na italijanskom i ruskom ćeš ispit iz jezika polagati u okviru kvalifikacinih ispita, dok ćeš za studije na njemačkom i turskom obično imati nultu studijsku godinu na kojoj izučavaš isključivno jezik. Ipak, po regulativi Evropske komisije, i njemački ima standardizovane testove koji se zovu TestDAF.

Ukoliko apliciraš za osnovne studije u Americi, od koristi će ti biti i SATs. Za master program, ispitu iz engleskog moraš dodati i GRE, dok ukoliko se spremaš za doktorat ili neku specifično postdiplomsko obrazovanje kao što su MBA, pravo ili medicina čekaju te još i Subject GRE, GMAT, LSAT, MCAT. Poslednjih godina je uspostavljen sistem ekvivalencije između GRE i GMAT, pa će u MBA aplikcijama često primiti bilo koji od ova dva testa.

U idealnom slučaju, većinu testova koji su ti potrebni si odradio/la već tokom ljeta. Ukoliko moraš da se organizuješ da ih spremiš u toku jesenjeg semestra važno je da odrediš vrijeme kada imaš najmanje studijskih obaveza i da se na vrijeme registruješ na odgovarajućoj veb stranici.

TOEFL ili IELTS su najosnovni zahtjevi za studente koji žele da studiraju u inostranstvu na engleskom jeziku. Ispiti pokrivaju sve četiri kompetencije: pisanje, čitanje, govor i razumijevanje ali nisu ultimativni testovi poznavanja engleskog jezika, kao što bi to bio Cambridge CPE ispit. Cilj ovih ispita je primarno da se odredi da li si sposoban/a da pohađaš nastavu na engleskom jeziku. Najteža stvar na ovim ispitima nisu pitanja koliko mogućnost da se zadrži koncentracija kroz cijelo ispitivanje koje traje četiri ili više sati, u toku kojih si zarobljen/a pred računarom. Oba ispita su od nedavno dostupna i u Podgorici, TOEFL na Univerzitetu Mediteran a IELTS u British Council-u. Ipak valja uporediti cjenovnik sa ispitnim centrima u regionu (načelno cijene bi trebale da budu svugdje iste). Knjige za pripremu ispita se mogu lako naći na Internetu, a Američki ugao i British Council u Podgorici raspolažu takođe sa literaturom potrebnom za pripremu.

Ukoliko želiš da pripremiš aplikaciju za program u Francuskoj DELF/DALF ispiti se organizuju svakog semestra u Francuskom kulturnom centru, dok se DELE ispiti za španski jezik organizuju jednom godišnje na Filozofskom fakultetu u Nikšiću ili svakog semestra na Institu Serevantes u Beogradu.

GRE ili Graduate Record Exam, kako je puni naziv, je standardizovani ispit za sve studente koji planiraju da apliciraju za postdiplomske studije u Americi, a od nedavno i na većini programana na engleskom u Zapadnoj Evropi. GRE se tipično sastoji od tri dijela: kvantitativnog (čitaj matematika), kvalitativnog (čitaj engleski) i analitičkog pisanja i argumentacije (čitaj engleski). Rezultati GRE su relativni, što će reći da se tvoj rezultat upoređuje sa svim drugim studentima na svijetu koji su radili isti test. Više od samog bodovanja dakle, važniji je procenat iznad kojeg je tvoj rezultat. Tipično aplikacije za postdiplomske studije iz prirodnih nauka zahtijevaju izuzetno visok skor na matematici, koji nije toliko teško ostvariti jer se radi o matematici za drugi razred srednje škole, dok se za društvene i humanističke nauke vrednuje izuzetno kvalitativni rezultat, koji je težak i za studente kojima je engleski maternji jezik. Najbolji način da se pripremiš za ovaj dio testa jeste intenzivno učenje takozvanih “GRE riječi”, uz pomoć tabela, listi, telefonskih aplikacija ili flashcards-a. Treća kompetnecija se obično zanemaruje, ali jeste plus uraditi dobro eseje.

GMAT je sličan GRE-ju, izuzev dodatne kometencije koja se zove integralno rezonovanje, koja testira tvoj kapacitet da brzo i tačno analiziraš i interpretiraš podatke dobijene iz različitih izvora.

Generalni SAT test je takođe jako sličan GRE testu, po strukturi i načinu ocjenjivanja ali je prilagođen aplikaciji za osnovne studije. SAT se može polagati svega šest puta godišnje van SAD. Kod nas u IB školama u regionu ili u Međunarodnom akademskom centru u Beogradu.  

Za razliku od generalnih ispita kao što su TOEFL, IELTS i GRE, GMAT specijalistički ispiti se organizuju samo dva ili tri puta godišnje (septembar, oktobar, i maj) i održavaju se istog dana na svim test lokacijama na svijetu. Ovo se primarno odnosi na Subject GREs, kojih je sedam: matematika, fizika, hemija, biologija, psihologija, biohemija i molekularna biologija i engleska književnost. Subject GREs testiraju poznavanje specifične materije, što će reći da se testom provjerava da li student dovoljno dobro poznaje osnove materije koju je izučavao/la na osnovnim studijama. Ključno za ove testove je brzina, jer je za probleme koji se obično rješavaju 7-10 minuta dato u prosjeku samo 2-3. Stoga je neophodno dati sebi četiri do šest nedelja za intenzivnu pripremu.

Zbog dodatnih troškova koje iziskuju, univerziteti u Americi će na svojim vebsajtovima često imati “recommended, but not required” polisu sa Subject GREs. Ovo treba razumjeti kao “required”. Subject GREs su korisni isključivo za aplikacije za doktroske studije u Americi, ali poneki evropski univerziteti će isto cijeniti rezultate testa. LSAT i MCAT su redom specijalistički testovi koje obavezno polažu studenti koji žele da na postdiplomi u Americi studiraju pravo i medicinu.

Preporuka je da se za testove registruješ najkasnije početkom oktobra kako bi osigurao/la da ne plaćaš dodatne troškove bukiranja u poslednjem momentu kao i da ti test bude onda kada tebi najbolje odgovara. Ukoliko radiš neki od specijalističkih testova, preporuka je da se registruješ za ispit krajem avgusta za jesenji rok. Majski rok, iz nekog razloga, ignorišu sve ozbiljne aplikacione procedure.

Pored vremena za pripremanje i organizovanje testiranja, oktobar je i mjesec kada treba pripremiti tlo za preporuke. Dva mjeseca pred deadline je idealno vrijeme da ponovo uspostaviš kontakt sa starim profesorima/supervizorima/mentorima/šefovima kojima bi želio/ljela da zatražiš preporuku, kao i da daš do znanja trenutnim profesorima da se boriš za njihovu pažnju. Važno je da profesori budu na vrijeme obaviješteni o tvojim ambicijama i o tome kako ti konkretno mogu pomoći. Ovdje je u principu sve dozvoljeno: posjeta, poziv, e-mail, pismo. Važno je dobro promisliti o izboru osoba od kojih ćeš zatražiti preporuku. Nekad je pored “velikih imena” koja će napisati generičku preporuku bolje dobiti preporuku od nekog manje pozantog akademika koji će je presonalizovati.

Tipični problem crnogorskih učenika/studenata jeste klopka “Napiši sam/a preporuku i ja ću je potpisati”. Ovo je nešto što je izuzetno loše za aplikanta jer niti dobija ozbiljnu presonalizovanu preporuku niti dobija jasnu generičku. Pismo preporuke koju je student je “krivotvorio” obično nosi previše sličnosti sa motivacionim pismom, repetitivno je i često hvalospjevno. Kao takvo teško da može doprinijeti aplikaciji.

Sa digitalizacijom aplikacionih procedura, od aplikanata se sve češće traži da dostave samo kontakt informacije svojih profesora, preko kojih se njima direktno šalju formulari koje moraju sami popuniti i vratiti. Studenti u tom slučaju često nisu ni upoznati sa tekstom preporuke. U nekim aplikacijama se čak eksplicitno traži od aplikanta da deklariše “zatvorenu preporuku”, što će reći preporuku koju je student dobio/la bez znanja o njenom sadržaju. U mnogim ovakvim aplikacijama dužnost studenata jeste da osiguraju da su njihovi profesori dostavili preporuke na vrijeme.

Tipačan broj preporuka koji je potreban za aplikacije za osnovne i master studije jeste dvije ili tri, dok je za aplikaciju za doktorske studije potrebno najmanje tri preporuke. Od viška glava ne boli, pa ako si u mogućnosti da dostaviš više kvalitetnih preporuka ne oklijevaj da to uradiš ukoliko administrator to ne zabranjuje. Ovo nas vodi do sledećeg pravila.

 

Pravilo 8: Lijepa, originalna riječ i gvozdena vrata otvara.

 

Novembar mjesec nije samo idealan za pisanje romana već i za pisanje motivacionih pisama. Ključna stavka jedne aplikacione procedure jeste paritet između toga kako tebe vide drugi, stučniji ljudi (preporuke) i kako ti vidiš samog/u sebe. U harmoniji ove dvije komponente mogu da učine i nemoguće. Kontrastne, mogu da uniše aplikaciju. Ipak, motivaciono pismo se piše bez ikakvog znanja o sadržaju preporuke/a. Ono reflektuje koncizno i stukturisano rezonovanje o aplikantovom razvoju do momenta predaje aplikacije, kao i stremljenja, planove i očekivanja vezano za budući razvoj. Motivaciona pisma se mogu zahtijevati u više osnovnih formata, kratko – do 500 riječi, dugo 700-800 riječi i Statement of Purpose (SoP) koje često broji više od 1500 riječi i koje je mnogo složeniji format. Osim u kratom formatu, gdje moraš biti ekspeditivan/na, svako motivaciono pismo je priča o tebi. Moraš se pozabaviti strukturom koliko i sadržajem i osigurati da se ključne informacije ističu na nenapadan, jasan način.

Motivaciono pismo, kao i pisma i mailovi, se potpisuje na kraju, pa se nikad ne započinje sa “My name is …”. Prvi paragraf je “make it or break it” za svako pismo ovog tipa. U njemu si ili uspjeo/la da ugrabiš pažnju čitaoca ili si ga/je učinio više manje ravnodušnim (kao i stotinak drugih pisama koje je prethodno pročitao/la). Centralni paragrafi ti daju mogućnost da se razviješ u junaka/heroinu priče, sa konkretnom misijom i vizijom o tome šta je sledeći korak u priči. Cijene se odlučnost, konciznost, koherentnost, afirmativne rečenice, ambicija, konkretni primjeri za svaku važnu karakteristiku koju želiš da prezentuješ, jasne indikacije da poznaješ disciplinu za koju apliciraš. Ne cijene se patetika, potencijal kao glagolski način, nesigurnost, repretitivnost, redanje činjenica, prozaičnost, volatilnost, prazan hvalospjev bez konkretnih primjera. Konačno, poslednjih 30% pisma treba posvetiti samom programu za koji se aplicira. Daj odgovore na pitanja: Zašto baš taj program? Zašto baš ti u tom programu? Kako tvoj profil odgovara svakom od zahtjeva programa? Šta ti možeš dobiti od programa i šta program može dobiti od tebe? Pismo zatvori afirmativnom rečenicom.

Univerziteti su prilično eksplicitni kada se govori o tome kako motivaciona pisma moraju biti formatirana i izuzetno je važno da se formati poštuju. Ako se traži pismo od 700 riječi, nećeš poslati pismo od 701+ riječi. Ako se traži da se u okviru pisma odgovori na konkretna pitanja onda osiguraj da su odgovori na pitanja jasno uočljivi u pismu. Ako se uz pismo šalju eseji, osiguraj da su eseji kvalitetno odrađeni i da odgovaraju na zadatu temu. Otarasi se gramatičkih, pravopisnih i logičkih grešaka tako što će bar nekoliko nezavisnih čitalaca proći detaljno kroz tvoje pismo i dati ti svoje mišljenje. Idealno, daj sebi nedelju dana odmora između dva poslednja editovanja, kako bi dozvolio/la određenu distancu u odnosu na sadržaj.

Pred sami kraj, važno je da središ svu prikupljenu dokumentaciju i da uporediš je sa listom koju program zahtijeva.

 

 

Pravilo 9: Provjeri kompletnu aplikaciju više puta i u više navrata.

 

Najgore što jedan aplikant može da uradi jeste da zaboravi jednu od stavki u aplikaciji ili je odradi na način suprotan onom koji je propsan na vebstranici univerziteta. Obavezno provjeri: 1) da su svi rezultati testova proslijeđeni pravim odsjecima na pravim univerzitetima (provjeriti kodove za TOEFL i GRE npr.), 2) da svaki od profesora/mentora koji pišu preporuke ima tačne instrukcije za predaju, 3) da su sva akademska dokumenta (svejdočanstva, diplome, transkripti) prevedeni i da je na njih stavljen haški apostil ukoliko se to zahtijeva, 4) da si predao/la pravu, finalnu verziju motivacionog pisma/SoP-ja, u pravom formatu (.pdf, .doc, .docx), 5) da si uplatio/la aplikacionu taksu i da si dobio/la potvrdu o uplati, 6.) da si popunio/la tačno sve kontakt informacije.

Sa svim ovim provjerama ostaje ti kao poslednja stavka sređivanje CV-ja ili rezimea. Ukoliko se u aplikaciji traži rezime, važno je odrediti koji format rezimea bi najbolje funkcionisao u odnosu na ostatak aplikacije. To tipično nisu radne forme CV-ja, niti standardni Europass format. Najpreporučljivije su kratke forme (od 2 strane), u kojima se kao prva i najvažnija stavka potencira dosadašnje obrazovanje. Bez obzira na format, važno je da CV bude koncizan i da sadrži sve one informacije za koje nije bilo mjesta u motivacionom pismu, a koje bi bile interesantne administratoru za aplikacije. Preporučljivo je da se dokument formatira u .pdf-u i da se ubace hyperlinks za sve ključne stavke (disertacije, naučno-istraživački radovi, projekti, aktivnosti, vannastavne aktivnosti, govori, prezentacije) kako bi se smanjio ukupan broj riječi a ostavila mogućnost administratoru da se dodatno informiše.

Napokon, poslednje pravilo je:

Pravilo 10: Ne igraj se rokovima.

 

Rok predviđen za predaju aplikacije je crvena linija koju nikako ne treba da pređeš. U 99% slučajeva, ovo će značiti automatsku diskvalifikaciju. Ipak, nekada rokovi nisu precizirani već se aplikacije procesuiraju kontinuirano, od momenta otvaranja aplikacija do momenta kada su sve predviđene pozicije popunjene kandidatima koji ispunjavaju uslove, tzv. “rolling basis”. U oba slučaja velika je prednost predati aplikaciju što je ranije moguće. Rana aplikacija je jasna indikacija dobre organizacije kao i da kandidat sa velikom sigurnošću zna šta želi. Takođe, omogućava ranije ili preferncijalno razmatranje za finansiranje i stipendije. U nekim, srećnim slučajevima to omogućava i da se naknadno isprave greške u predatoj aplikaciji ukoliko te administrator obavijesti na vrijeme.

Ključna dilema kod vremena predaje aplikacije jeste zavisnost kvaliteta aplikacije od rezultata semestra u toku kojeg se aplicira. Mnogi aplikanti će tako aplikaciju razvući do poslednjeg momenta kada se prioriteti tipično miješaju sa ispitima na trenutnom studijskom programu. Ovdje se vraćamo na Pravilo 1. Kandidat koji aplikaciju planira duže ima mogućnost da aplikaciju preda mnogo ranije i rastereti sebe nepotrebnog stresa u ključnom period kada se završavaju akademske obaveze na trenutnom programu, i tako osigura kvalitet rada. Kod aplikacija koje su na “rolling basis”, veliki je benefit ako se aplikacija procesuira prije zimskih praznika, jer se tako stiče komparativna prednost u odnosu na mnoge druge aplikante koji će biti razmatrani u gomili aplikacija sa kraja decembra. Dobra praksa je stupiti u kontakt sa adiministratorima i profesorima od samog početka semestra i razvijati konverzaciju do samog procesuiranja aplikacije.

Srećno!